Jeste li ikada bili svjedok utapanja? Bi li ga prepoznali da se dešava kraj vas? Nautičari svoje vrijeme provode konstantno na ili oko vode, tako da je prepoznavanje utapa li se netko sudbonosna vještina. Prema Mariu Vittoneu, pomorskom specijalistu za sigurnost, utapanje nimalo ne izgleda kao ono koje vidimo na televiziji, tako da treba naučiti kako ga prepoznati, jer time možete spasiti život. U svom izvrstnom članku Mario Vittone objašnjava:
Novi skiper skočio je iz kokpita, potpuno obučen, i zasprintao kroz vodu. Kao nekadašnji tjelohranitelj, neprestano je držao pogled na svojoj žrtvi kada se ustremio prema paru koji je plivao između svog usidrenog broda i plaže.
'Mislim da on misli da se ti utapljaš,' rekao je suprug svojoj ženi.
Međusobno su se prskali i onda je ona vrisnula, no sada su već stajali na pješćanom sprudu u vodi dubokoj do vrata.
'Dobro smo, šta on to radi?' upitala je, već pomalo ozlovoljeno. 'Dobro smo,' viknuo je suprug glasno, nastojeći ga odgurnuti valom, ali njegov je skiper nastavio plivati snažnim zamasima.
'Briši,' dreknuo je dok je sprintao između zapanjenih supružnika. Neposredno iza njih, ni 3 metra dalje, njihova se 9-godišnja kćer utapala. Sigurna iznad površine vode na rukama skipera, briznula je u plač, 'Tatice.'
Kako to da je ovaj skiper znao – s udaljenosti od 15 metara – ono što otac nije mogao prepoznati s jedva 3 metra?
Utapanje nije divlje, s prskanjem i pozivom u pomoć kako to većina ljudi očekuje. Skiper je stručno istreniran kako prepoznati utapanje uz višegodišnje iskustvo. Otac je, s druge strane, učio kako utapanje izgleda gledajući televiziju.
Ako vrijeme provodite na ili oko vode (a to smo svi mi), tada morate biti sigurni da vi i vaša posada znaju što gledati kad god netko uđe u vodu. Dok nije plačljivo uzvinukla 'Tatice', curica nije pustila ni glas.
Kao nekadašnjeg spasioca obalne straže, ova me priča uopće nije iznenadila. Utapanje je skoro uvijek naoko tihi incident. Komešanje, prskanje i vikanje koje dramatično pokazuje (televizijsko) utapanje, učinilo je da očekujemo nešto što ćemo rijetko vidjeti u stvarnom životu.
Instinktivna utopljenička reakcija - tako je to nazvao doktor Francesco A. Pia – je ono što ljudi čine kako bi izbjegli stvarno ili moguće gušenje u vodi. A to ne izgleda kako to većina ljudi očekuje. Tu je vrlo malo prskanja, nema komešanja, vikanja ili zvanja upomoć bilo koje vrste.
Da shvatite kako tiho i nedramatično izgleda utapanje, razmislite o ovome: To je drugi uzrok slučajne smrti djece do 15 godina starosti (odmah iza prometnih nesreća). Od oko 750 djece koja će se utopiti slijedeće godine, polovica će se utopiti na manje od 25 metara od roditelja ili ostalih odraslih osoba. U 10 posto slučajeva tih utapanja odrasli će ih zapravo gledati kako se utapaju, bez da shvaćaju što im se to događa.
Utapanje ne izgleda kao utapanje – piše Dr. Pia u jednom članku magazina obalne strže 'On Scene Magazine', opisujući instinktivnu utopljeničku reakciju (nastavlja se...)
nauCAT© / Mario Vittone
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
EPIRB – Što treba znati o njima
Detalji o uređaju za spašavanje ili gdje se vrag stvarno skriva
