Među vlasnicima rekreativnih motornih plovila, danas se vrlo često polemizira o "boljim i još boljim" brodicama, iako mislimo da je to odiozna tema, jer konstruktivnih promašaja jedva da ima. Davno su prošla vremena "plaćanja školarine", pa dizajneri uglavnom ne griješe. Katastrofični modeli stvarno su rijetki, što na žalost, ne znači kako je vrhunski hidrodinamički dizajn svakodnevnica. Ovom prilikom naglasiti ćemo maritimnost, a o ukusima nikada ni riječi.
Do unatrag 200 godina, jedini značajni otpor gibanja broda je bilo trenje oplate i na njima živućih algi "u suradnji sa prirodom". Sile propulzije bile su skromne, brzine niske, valove su radili vulkani i svevišnji meteorolog. No uvođenjem termičkih strojeva, plovila su počela generirati jasno uočljive valove. Panika! Većina svjetske trgovine, pa i globalnih imperija koji je nadziru, ovisi o brzini brodova, a ta porastom snage stroja raste malo ili nikako. Globalni imperiji nisu sirotinja, te su i znanstvenici došli na svoje. A oni su rekli slijedeće :
Gibanje broda je izrazito složena pojava, na granici između dva fluida, a isto tako na, pa i preko granice ljudske spoznaje. Ono malo što znamo je činjenica kako se u vodi, kao posljedica gibanja forme i mase trupa, javljaju područja višeg i nižeg tlaka. Gibanje broda, za razliku od gibanja aviona (koji će se pojaviti kasnije), lokalno ne mijenja tlak zraka, pa se, ovisno o tlaku u vodi javljaju brijegovi (viši tlak vode) i dolovi (niži tlak). Minimizacija "valunga" je bila, pa i danas ostala, najstrože čuvana vojna i tehnološka tajna. Naravno, dio toga je "procurio" među plebs, pa i mi sada debatiramo o deplasmanskim - istisninskim, poludeplasmanskim - poluistisninskim plovilima, te klizačima - gliserima.
Svaki vlasnik novog motornog plovila postavljaju kriterije kao:
- brzina
- komfor
- "agresivan design" (vrlo vjerojatno)
No njihove bolje i pametnije polovice autoritativno zahtijevaju :
- funkcionalnost - voluminoznost unutrašnjosti
- estetski doživljaj
- minimizaciju negativnih utjecaja na kućni budžet
Ono čemu se svi nadaju, a nije baš da i dobiju, je maritimnost "iza Bobare", tamo gdje je sve plavo, iznad, ispod, lijevo i desno. Pitanje svih pitanja :
Vlaho O. je u Moluntu, hoću otići kod njega na kavu, a by the way, kupiti i nešto friške ribe. To mogu napraviti :
- biciklom (već sam zaradio epitet psihopatskog čudaka)
- autom (pa nisam valjda vlaj)
- deplasmancem (možda i sporije nego biciklom)
- poludeplasmancem (vidi kako je pametan)
- gliserom (izgledao je pošten, no izgled obično vara)
Gliserom je stvarno lijepo, no obično postoje otegotne okolnosti, jer treba provjeriti prognozu. Čak i ako je dobra, povratak pred večer podrazumijeva valove od maestrala. Plitki V uobičajenog glisera to voli jednako toliko, koliko i specifične osobe talijanskog govornog izričaja (privremeno nastanjene u Crnoj Gori) hrvatsku zastavu na Prevlaci. Zanimljivo, talijanski gosti Bokelja, jedva da imaju problema sa prognozom. Oni ne haju za mišljenje "polovica", brod im je poslovna investicija, kredibilitet u ciparskoj ili nekoj sličnoj otočnoj banci izrazito visok, pa ležerno voze "duboki V". Pardon na izrazu, ali taj duboki V obično zovemo "duboko grlo". Loče abnormalno, jer mu je dinamički uzgon bitno niži od plitkog slova, pa to mora nadoknaditi brzinom, a koja je u izravnoj sprezi s višestruko većom snagom motora. Ali zato nema frke do Barija i natrag, uz naglašeno dobru maritimnost.
Tko se zadržava u zaštićenom obalnom pojasu, nije mu bitno hoće li na more izaći danas ili sutra, vozi plitki V. Jednostavno, najjeftinije, a još uvijek pruža sliku "ozbiljne barke". Državne i paradržavne institucije voze modificirane V forme. Oni koji bježe pred njima, voze beskompromisni duboki V. Svima ostalima, od srca preporučamo komercijalne poludeplasmance - šifra ovce & novce. Stvarno je moguće ujediniti većinu zahtijevanih kriterija (osim bježanja pred "organima i tijelima") u jednoj formi.
Komfor i funkcionalnost su neposredna posljedica zatvorenog volumena broda. Volumen generira težinu. Gliser bježi iz vode u zrak, a to postiže snagom propulzije. U glisiranju, dinamički uzgon (posljedica snage i forme) je skoro isti, neki puta čak i veći od težine. Zadnja stvar koju na gliseru želimo je težina. Bez težine nema volumena, sa težinom nema brzine.
Rekreativni putnici obično očekuju optimum putne a ne vršne brzine. Empirija kaže kako je to negdje između 15 i 18 čvorova. To se postiže na dva različita načina, višetrupnim oblicima ili jednotrupnim poludeplasmanom. Višetrupci su ezoterija, ne toliko skupa u nabavci, ali ulazak u marinu je skoro ratni zločin. Ili prema onima koji će ostati bez mjesta u pretrpanoj marini, ili prema vlastitim financijama.
Bez okolišanja, poludeplasmani su uvijek skuplji, i u trci sporiji od jednako velikog i opremljenog plitkog V. Tu jednostavno treba nešto žrtvovati, odnosno jasno definirati krterije prihvatljivosti. Ako je naš izbor maritimnost u blue water onda poludeplasmanac nema konkurenciju.
Zbog veličinu i obilja volumena, ugodan je za one koji plove. Težište je nisko, za minimizaciju uzdužnih i poprečnih amplituda (morske bolesti). Posebnost poludeplasmanskog broda je uronjeni nastavak trupa po krmi. To je bajna platforma za ulaz-izlaz prema moru, ali tu nije zbog pentranja već zbog hidrodinamike. Pa ako vam brzina nije najbitniji element dok ste na godišnjem, poludeplasmanac riješava sve dvojbe.
Goran Jelić
Povezani članci
TYDE Day Yacht
TYDE je već postigao prekretnicu lansiranjem THE ICON, prvog plovila na baterije te vrste, u suradnji s BMW-om i tvornicom inovacija Designworks
