Ja sam, opet :)
Evo jedne pjesme... iz Senegala pjesma je, dječja, o djevojčici po imenu Fatou, a ide ovak:
http://www.youtube.com/watch?v=8XOh9lB8kj8
"Fatou Yo"
Fatou yo su diadialano
Fatou Faye Faye Fatou
Fatou klema oundio
Fatou yo si diadialano
Boutou mbele Boutou mbele
O mami sera
O mami casse
Ja cana canfa boulodi
Foyer zorola sodiaye
Sodia sodia ina gambia
Coco inako soyango
(English, valjda,
jbg, no tko će znati, a dobro zvuči)
"I am Fatou"
I am Fatou, the pretty Fatou
Oh Fatou
Like all the children of the world
I am lucky to have this pretty name
I am happy and will surely grow up
I will grow up like everybody else
Like the little elephants and the little
Giraffes that I will always love
They will all sing with me and with you
Sing with me
Fatou saye!
Saye Fatou!
Uglavnom, lijepa mi je pjesma i riječi su mi se jako svidjele, na Mitija (jedan od Luninih nadimaka) me podsjeća sve, na Luninu bezazlenost, veselje i entuzijazam i na vedrinu, kristalnu vedrinu i silnu i nepresušnu nepatvorenost veselja i ljubavi koju isijava, dok gledam ljude oko sebe kako se svaki dan zaseravaju i truju takvim groznim i lošim stvarima kojima društvo ih pritišće i asimilaciji mentalnoj čijoj su se prepustili, i kako smo se svi manje ili više promijenili odrastanjem i sami sudjelujemo u onom lošem aspektu odrastanja u suvremenom svijetu, i kako rijetko odvajamo vrijeme za iskrene i jednostavne stvari, osnovne stvari, ono od čega su zapravo Luna i Fatou, i svi njima slični, sazdani i čime toliko obiluju da, zapravo, obogaćuju naše živote u odraslim, prijetvornim svjetovima i obogaćuju to u tolikoj količini da je naprosto nevjerojatno koliko odrasli to mogu potratiti ne primjećujući što uistinu vrijedi, te dok se boje kako sve poskupljuje, ne kuže da je najviše cijena porasla veselju i vedrini, koju se ionako nikad nije moglo (i neće moći) kupiti novcem, ali se bojim da ljudi danas odrastajući, sve ranije svoj mozak kolektivno, dobrovoljno polažu na lobotomizirajuću giljotinu suvremenih društava i zapravo se odriču i mogućnosti da ikad vrate te, u sebi urođene vrijednosti, veselje i vedrinu.
Like all the children of the world
I am lucky to have this pretty name
I am happy and will surely grow up
I will grow up like everybody else
Odbijanjem da se šminkam i lobotomiziram nailazim na strahom uzrokovan prijezir nemalog broja ljudi koji strpljivo, mirno, uredno i poslušno stoje u redovima i čekaju na svoj redoviti tretman šminkanja i lobotomije. Kad se pitam da li je to, što se meni čini da mnogi ljudi to ne kuže, samo moj neki privid, da pretjerujem, moj prijatelj, Linus (koji bi to daleko radikalnije opisao pa se nekima ne bi baš svidjelo, te ga neću citirati), veli da mi se ne priviđa jer većina ljudi, zapravo, ne želi priznati da su u nečemu "neuspješni" ili čak "obični", te žele svijetu prikazati iluziju kako je sve super i u svemu im je dobro, iako je jasno vidljiv izvana, sve deblji sloj šminke na licu koja se otapa i koju je sve teže održavati, a u pozadini se jedva naziru nesretne oči - nikad ne bih mijenjao sretne i naborane oči za našminkane oči bez sjaja i kad vele Fatou i Luna da će svakako jednog dana odrasti - kao svi ostali - jedino kaj se ja silno nadam jest da će do tada i svi ostali imati priliku živjeti život bez maske i šminke, s veseljem, entuzijazmom, vedrinom i - u ljubavi, naravno, baš kao u ovoj, drugoj, sjajnoj, rokerski ubrzanoj obradi poznate pjesme Malagueña Salerosa. Savršenost je moguće dosegnuti jedino spoznajom nesavršenosti.
http://www.youtube.com/watch?v=EDDRP6dLDhk
Que eres liiiiiiiiiiiiiiiii...nda y hechicera :)
Eres linda y hechicera
Como el candor de una rosa.
Y decirte niña hermosa
Niš, dvije dobre pjesme pa, ak vam se sluša ok, ako ne, who cares :),
Baj,
tdj
Povezani članci
Blog
Nagrada za životno djelo
Hrvatska zajednica tehničke kulture dodijelila nagradu za životno djelo Antunu Radoniću
