TDi blog
Nekaj sam se sjetil, vijesti pogledavši današnje.
Na tulum se, ovisno o njegovoj važnosti i razvikanosti, dolazi u nekoliko etapa/valova, podijeljenih kao u sustavu kasta. U prvom valu s liste uzvanika stižu (ne računamo organizatore tuluma, osoblje, ketering i servisnu logistiku, dakako) oni koji nikako ne žele ništa propustiti, prate sve, ali baš SVE i u biti služe popunjavanju scenografije, kako prostor ne bi zjapio prazan kada, mnogo kasnije, stignu velike face, važni i ugledni, bogati gosti zbog kojih tulum dobija na vrijednosti, a koji, pak, čine organizatorovu uvertiru za ulazak mega zvijezde koja izaziva "vau!" i "ooh!" efekt, na vrhuncu večeri kada sve je najljepše, najsvečanije i najnamještenije točno po scenariju. U zadnjem valu (koji se više i ne može valom zvati), dolaze oni koji su zakasnili, te svi ostali s liste uzvanika čiji nedolazak ionako nitko ne bi ni primijetio. Ovi zadnji možda još imaju sreće da se malo omaste na dobrano ispražnjenim pladnjevima s kanapeima, popiju votku koja teče u potočiću preko ledene skulpture kupida koja se već počela topiti, te vide "vau!" gosta prije nego li na stražnja vrata napusti događanje.
No, postoji još jedan, gotovo nevidljivi val, a to su - oni koji, ulizivanju i podilaženju unatoč, na tulum uopće nisu pozvani pa im, nakon što je u 3 ujutro ukinut nadzor na ulazu, a zaštitar koji pravi red pred vratima otišao kući, nitko i ništa više ne brani da uđu jer nikog više nije briga, ni one unutra, ni one koji su unutra već bili i odavno otišli na drugi, bolji, veći i ekskluzivniji tulum; oni koji stoje sa strane špalira u kojem se čeka na ulazak i trpe i vjetar i kišu i hladnoću, cupkajući u svojim, najsjajnijim štiklama obuvenim, promrzlim nogama koje su sada već dobrano pokisle i natekle od višesatnog šepurenja u trećerazrednim krpama za koje su žrtvovali zdravlje svoje i svoje djece, uzevši golem kredit da kupe i njih, i onaj skupi automobil, terenski, za vožnju po gradu i na posao da ga zavidno gledaju i kolege, i oni bez posla, ne imavši ni centa više za izlet, knjigu ili, nedajbože, obrazovanje - sve samo za prezentaciju vanjsku; oni koji, već izdaleka vidljivom nedostatku i natruhe dostojanstva usprkos, sve više podliježu gotovo narkomanskoj želji da uđu, da prešetaju dično tih par metara crvenim ćilimčetom i prođu kraj namrštenog, poput bakinog ormara golemog, crnca u livreji, dok im ovaj daje ulaznicu u vidu grubog otiska štambilja na nadlanici, kao svinjskoj polovici na galgama i grubo ih gura prema naprijed, sklanjajuć' k'o ruka debeo crveni konop s masivnog, ulaštenog mesinganog stalka.
Nervozno cupkanje i nelagodu uboge gomile samo nakratko prekine pojava neke od zvijezda večeri koja prolazi sa svitom, sva u blještavilu i glamuru, mimo čuvara u livreji, mimo sjajnog mesinganog stalka i konopa i mimo natisnute gomile, koja izraze mučnine zbog bezizglednog čekanja, s naporom, ali voljno, preobličuje u izraze fanatičnog obožavanja idola s kojim se želi identificirati, dotaknuti ga barem i dašak njegove uspješnosti osjetiti. Prene ih i pojava onih za koje nikada ne bi pomislili da su pozvani, a nekmoli da će ih vidjeti kako, slavodobitno se oholeći, prolaze magični prag. 'Flundre neotesane! Odakle njima pozivnica?! Sigurno su se besramno podale i u bescjenje prodale za ovaj trenutak! JA sam trebala biti na tom pragu, JA sam se trebala namjesto nje onuda prošetati da me svi zavidno gledaju!'
I kada se već činilo da se zadnji atomi snage iscrpljuju, da nema nade, te da će se i ovoga, kao i bezbrojnih već jutara, vratiti kućama bez uspjeha, vratar je pokupio svoje stvarčice i udaljio se, ostavivši ulaz otvorenim i bez nadzora, te se iznurena šačica najupornijih i već potpuno besprizornih obožavatelja i wannabe posvuduša, uz nered i vrisku progurava kroz ulaz pred kojim su svjetla sada pogašena, a tepih pod nogama izgužvan, prljav i pun rupa od izgorjelih čikova, lica unakažena istopljenom jeftinom šminkom, imitirajući obožavane zvijezde, namještaju u grotesknu grimasu iznurene kurve koja nije imale dobru noć i sada se zadnjim naporima pokušava namjestiti u iluziju ljepotice, željene družice, ugledne gospođe, važne i nužne. Pokondirene tikve. Napokon uđe, orošena od uzbuđenja, a tamo... :)
Izgleda da je neki lik naćulio uši dok sam negdje nekome ovu ilustraciju pričao :)
Jer veli on...
--- 'Niall Ferguson, povjesničar koji je ugled u svijetu stekao zahvaljujući vrlo razumljivu tumačenju ekonomije, nedavno je u Zagrebu usporedio ulazak Hrvatske u EU 2013. s dolaskom na odličnu zabavu – ali nakon što je ona već završila. “Bit će kao da dolazite na tulum u 3 ujutro, kad je sva cuga popijena, a kuća je u neredu.” Po toj analogiji, prekretnica dobrog tuluma događa se upravo danas, na izvanrednom summitu EU u Bruxellesu. Ili će se dobra zabava nastaviti, pa će biti dobra i kad mi uđemo, ili će muzika ovoga trenutka prestati, gosti se pomlatiti, a kuća opasno zaljuljati.'
tdj
Povezani članci
Blog
Nagrada za životno djelo
Hrvatska zajednica tehničke kulture dodijelila nagradu za životno djelo Antunu Radoniću
