Tomislav Mito Mravičić, kapetan ribarsko-izletničko-ugostiteljskog broda 'Makarski Jadran', glavna je zvijezda filma 'Turizam!' Tonća Gaćine, piše Mate Prlić za dalmatinski portal. Na finalnoj večeri DokuMa film festivala prikazan je taj dokumentarac mladog splitskog redatelja, a makarska publika ovacijama je ispratila Mitu i njegovu posadu koji su ih pozdravili s pozornice.
Pitali smo ugostitelja, kapetana i novopečenog filmskog junaka da nam ispriča neku smiješnu anegdotu koju nismo vidjeli u filmu...
- Moga bi vam pričat dan i noć. Jedan od najsmješnijih događaja zbio se na našem prvom brodu, kad smo počinjali ovaj posao prije 16-17 godina. Imali smo samo jedan WC, čučavac, u koji je njemačkom turistu prilikom nužde ispala dentjera. Izletio je iz zahoda i počeo mi govoriti da mu je pala kada se nagnuo, te da je platio 4000 maraka. Rekao sam mu da nema problema. Makinisti sam kazao da upali motor, a drugom mornaru da uzme špurtil. Skupilo se 100 gostiju gledati šta radimo. Među govnima i papirom u špurtil je upala i dentjera. Nijemac je zgrabio i stavio direkt u usta! Jedan je gost pao u more kada je to vidio, a ostali po podu. Mene je zagrlio, dao mi odmah 100 maraka...
Ima li još koja tako sočna priča?
- Svakodnevno ima zanimljivih situacija. Nisam samo zapovjednik broda, trebam biti i roditelj, advokat, ljubavnik... To je takav poziv, radim ga sa zadovoljstvom. Eto, jedanput jedna gospođa iz Bosne nije željela izaći iz moje kabine, držala me za ruku, preplašila se. Iskrcala se u Jelsi, gdje joj je vlasnik restorana rekao da nema sigurnijeg broda od moga, pa se ipak ponovno ukrcala. Popila je potom dvi rakije, skidala se, davala sve... Bude tu svega, mladost priko noći skita, ujutro dođu nenaspavani na brod, pa dehidriraju, trebamo ih spašavati...
Nadraži gosti?
- Kad sam počinjao, u ratno doba, jedini gosti u našem gradu su bili iz Češke i Slovačke, a ostale se moglo nabrojiti na prste. Zbog njih je Makarska tih godina egzistirala. Dan danas, ako netko plati 250 kuna, oni imaju za 200, jer imam jedan respekt prema njima!
A najotkačeniji turisti?
- Iz Litve su mi najveseliji gosti, uvijek naprave štimung na brodu.
Odakle dolaze najveselije žene?
- Mene moja uvijek čeka ispred broda, pa, znate, ne smin puno govorit. Kao što sam rekao, trebate biti i roditelji i ljubavnik i sve...
Kakvi su danas makarski galebi?
- Danas žene trče za muškarcima! Subotom i nediljom nekad legnem na kabinu, a ispred broda se skupi po 20-30 cura, piju votku, jeger, a nema nijednog momka!
Koji je bio najbolji ministar turizma?
- Svi dosadašnji ministri nisu ništa napravili. Turizam ide sam po sebi. Mogu oni pričat šta god oće, ali ministru turizma treba 25 sati dnevno da bi stiga ići od mista do mista, a ne vidimo ih nigdi. Ja sam prva generacija ugostiteljske škole u Makarskoj, izučio sam zanat u obiteljskom ribljem restoranu, disciplinu sam stekao u Njemačkoj gdje sam proveo 17 godina, prvo sam radio kao konobar, a kasnije imao dva restorana. Odnos prema ugostiteljstvu sam tamo naučio, ali to se ne može sprovest ovdje. Ako ne znaš ukrast, privarit, slagat, ne možeš u ovoj zemlji egzistirat. Zato me zovu Mito.
Autor: Mate Prlić / Dalmatinski portal
Povezani članci
Marine, Luke i Charter
Sanacija obalne infrastrukture u luci Bibinje
Preobrazba glavnog i sekundarnog lukobrana te obalnog zida
