nauCAT©
Foto: SEAir
Podizanje plovila iznad vode kako bi se smanjio otpor temeljno je načelo fizike i nešto što je korišteno još od početka 19. stoljeća. Od tada je vojska stimulirala razvoj ove tehnologije tijekom svjetskih ratova, a osobito u poslijeratnom razdoblju kada su se putnički hidrokrilni brodovi profilirali na globalnoj razini, vjerojatno dosežući svoj vrhunac 1970-ih kada su kratko prometovali čak i po teškim rutama u Engleskom kanalu.
Njihova popularnost je, međutim, opala zbog svojih troškova, krhkosti i ograničenja po lošim vremenskim uvjetima. Brzo napredovanje u novom tisućljeću, gdje su dizajn potpomognut kompjuterima, digitalna fluidna dinamika i hrpa drugih tehnologija, kao što su karbonska vlakna i ogromni istraživački proračuni komercijalnih jedriličarskih sindikata, sve to je pomoglo u obnovi zanimanja za ovo područje.
Komercijalno jedrenje bilo je mjesto gdje je francuska startup tvrtka SEAir prvo stekla ime s prototipom Mini 650 koji je povezan s pionirskom regatom Mini Transat 2017. Ova transatlantska utrka u malim jedrilicama od 22 stopa pripisuje se mnogim pionirskim inovacijama, poput nagibne kobilice, rotirajućeg jarbola, pontonskim pramcem (scow bow) i sada hidrokrilima. Među jedriličarima koji su sudjelovali u Mini 650 bio je David Raison, koji je pomorski arhitekt za hidrokrilni SEAir Mini 747, projekt koji nije sudjelovao na regati u 2017. ali će biti dostupan za 2019. Raison je također osmislio Minis Magnum s pontonskim pramcem porinutim u 2010. godini, te uzgrednim Maximum 865 iz 2014. godine.
Ova iskustva će se iskoristiti na nadolazećoj jedrilici SEAir 40 koja je u izgradnji, ali ugovor o poslovnoj tajni spriječava tvrtku da podijeli podatke o njoj, izjavio je osnivač tvrtke Richard Forest e-časopisu NauticExpo na Cannes Boat Showu.
Zajedno s Bertrandom Castelnéracom i Benoitom Lequinom, Forest je osnovao tvrtku prije dvije godine kako bi istražili razne projekte. Castelnérac i Lequin su iskusni jedriličari; Lequin, koji je zadužen za inženjering, drži rekord za prelazak južnog i sjevernog Atlantika u otvorenom katamaranu. Dok je gledao potporne brodove koji su se trudili pratiti utrke jedrilica na regati 2015. godine, Castelnérac je shvatio potencijal za stvaranje hidrokrilnog gumenjaka s tvrdim dnom (RIB). Već realizirana istraživanja s hidrokrilima na jedrilicama riješila su mnoge probleme, uključujući visoke troškove.
SEAir RIB testovi
Suradnjom s vodećim francuskim brodograditeljom Zodiacom, SEAir RIB je konstruiran 2017. godine. Trup je izrađen iz stakloplastike a hidrokrila iz karbona, koja su kompjuterski kontrolirana i uvlače se prema potrebi. To podiže pramac dok dodatna peraja na izvanbrodskom motoru stvara uzgon i stabilnost na krmi.
NauticExpo je testirao SEAir RIB na sajmu u Cannesu. Pokretao ga izvanbrodski motor Yamaha od 115 KS. Plovidbom u deplasmanskom modu (s postavljenim hidrokrilima) nije bilo razlike u osjećaju od ostalih gumenjaka do oko 15 čvorova kada se pramac brzo uzdigao, budući da su hidrokrila podigla cijeli gumenjak. Kad je dosegao 20 čvorova, upravljanje je postalo vidljivo lakše, i još više dok nije dosegao 35 čvorova, kada su se pomicanja upravljača morala činiti vrlo pažljivo.
Upravljačka konzola ima tri prekidača koji podižu, spuštaju i mijenjaju kut hidrokrila, dok je trim izvanbrodskog motora još jedan ključni čimbenik kod plovidbe s hidrokrilima. Baš kao i hidrofoileri 1970-ih, ekonomičnost potrošnje goriva je privlačna stavka i tvrtka tvrdi da je 30% niža od sličnog plovila; no glavna prednost je mirna i općenito brža plovidba.
Hidrokrila za mase je plan SEAir-a i nije potrebna nikakva posebna vještina za vožnju jednim od ovih letećih gumenjaka, rekao je osnivač tvrtke Richard Forest u intervjuu portalu NauticExpo. "Mi smo u proizvodnji i isporučili smo nekoliko plovila, a ove brodove možemo prilagoditi prema bilo kojem sektoru za čiju su namjenu."
Izvor: NauticExpo
Povezani članci
Nautička industrija
NAVAN dva modela na jednom trupu
Modeli NAVAN C30 i S30 ističu spoj napredne tehnologije s vrhunskim performansama, svestranosti i udobnosti
