Autor: Tomislav Rataj | Dobro jutro Hrvatska | HRT
Foto: Nenad Junek | HOJK
Lov na kitove na Azorima oduvijek je bio važan izvor prihoda njihovim stanovnicima. Unazad 30 godina lov na kitove zakonom je zabranjen, no prihod od kitovog ulja današnjih je dana višestruko nadmašio prihod od vođenih turističkih foto safarija.
Nepregladna prostranstva oceana i tisuće kilometara koje ovaj otok dijele od Amerike i Europe čine ga odličnom lokacijim za ribarenje. Uz stočarstvo i turizam, i ribarenje je važna privredna grana Sao Miguela koja hrani većinu od oko 100 000 njegovih stanovnika.
- Koće i ribari jako su važni, posebno tunolovci. Imaju posebnu tehniku ribolova ovdje na otoku i tunu ne love mrežama nego jednu po jednu udicama. Puste sitnu živu ribu kao mamac i onda ih love. Ta tehnika ne ugrožava morske kornjače ni dupine, kaže voditelj brodice Francisco Azevedo.
Nekada krvnici, danas najveći zaštitinici
Odnos otočana prema moru postao je ključan čimbenik u turizmu. Upravo se zbog turizma njihovo stajalište prema kitovima potpuno promijenilo. Nekada njihovi krvnici, postali su im najveći zaštitnici. Topla Golfska struja koja osigurava blagu klimu na otoku cijele godine zaslužna je i za učestale posjete kitova.
Lov na kitove je međunarodno zabranjen 1984. ali ovdje na Azorima izlovljavani su do 1987. Tri do četiri godine poslije organizirana su prva vođena promatranja kitova za turiste.
- Mnoštvo hranjivih tvari nastaje u sjevernom Atlantiku, njegovu istočnom dijelu. S Golfskom strujom stižu ovamo na Azore. Zbog hranjivih sastojaka ima više planktona, a time i riba, pa tako i više kitova, kaže Gina Salazar, biolog mora.
Nekoliko agencija na otoku organizira promatranje kitova za posjetitelje. Cjelodnevni aranžman počinje kratkim predavanjem o vrstama i važnosti zaštite kitova. Brzi čamci prevoze nas na udaljene lokacije uokolo otoka na kojima se po dugogodišnjem iskustvu pretpostavlja da će se kitovi pojaviti, no garancije nema.
Kitovi se moraju osjećati slobodno
- Zbog nemirnog mora, velikih valova, teško je snimiti dobar kadar. Zbog strogih pravila ne smijemo se suviše približiti kitovima. Najvažnije je ne ometati predvodnika. Moraju se osjećati slobodno, da mogu otići kad požele. To je najvažnije, govori voditelj brodice Francisco Azevedo.
- Uvijek moramo držati razmak od najmanje 50 metara. No koji put životinje nam zbog zanatiželje same priđu. Tada se ne mičemo da ih ne ometamo. Imaju sustave za orijentaciju, eholokatore koji proizvode zvukove. Ponekad ih zvuk naših motora ometa, a to ne želimo pa ih ugasimo, dodaje Gina Salazar.
Ovdje na sjevernom Atlantiku pravila su stroža od onih u vodama uokolo Antarktike, kontinenta na kojemu je Južni pol, a gdje smo poslijednji put promatrali kitove. Ondje smo, čak i brodom, smjeli kitovima prići znatno bliže, ali i oni su se na to čini se manje obazirali.
Moby Dick - zaštićena vrsta
Vidjeli smo nekoliko vrsta kitova. Plovimo u društvu najvećih mesoždera na svijetu, golemih ulješura. I strašni je zubati Moby Dick bio upravo ulješura.Njihovo se ulje i salo upotrebljavalo za proizvodnju eksploziva, kao gorivo za svjetiljke, ulje za podmazivanje, sirovina za margarin, sapun i kozmetičke kreme i parfeme. Danas su zaštičćena vrsta i nakon 300 godina lova napokon u miru plivaju oceanima.
- Vidjeli smo kitove bila su tri kita, mama, tata i beba i dolzili su prema nama. A najsmješnije je bilo kaj su se odmarali da im je glava bila izvan vode a tijelo u vodi. Frcali su vodu i bilo je baš fora. Na kraju su digli rep i nestali u dubini, priča Nola Rataj.
- Mužjaci ulješure znatno su veći od ženki. Mogu narasti do 18 metara dok su ženke duge 12 metara. Odlično je vrijeme za promatranje jer upravo migriraju prema sjeveru a budući da je ovdje u oceanu mnogo hrane, samo dođu, prezalogaje i krenu dalje na sjever, objašnjava Gina Salazar.
Azori - održivost i prosperitet
Cjelodnevni izlet završava na otočiću koji je nekada bio njihovo stratište. Njegova plitka laguna služila je za preradu mesa i sala. Willa Franca du Campo, bazaltni otok prije 4000 g. vulkanskom se erupcijom izdignuo s dna oceana. Radi se o prirodnom rezervatu za ptice i ribe. Ribolov je potpuno zabranjen, kao i posjeti otoku zimi. Na njega se može samo 4 mjeseca godišnje i smije ga posjetiti samo 400 gostiju u jednom danu.
Iako su tek u posljednjih 5 godina turistički procvali, Azori oceanom brode u pravom smjeru održivosti, ugodnog života, prosperiteta, ali i zaštite endemične prirode i ekosustava.
