nauCAT©
Foto: HOJK
„Noć smo proveli plutajući ili, kako se to stručno kaže, zavlačenjem na otvorenom moru. S dolaskom dana smjenjuje se otvorena voda s ledenim poljima. Vjetar je i dalje jak, valovi poprilični. Temperatura je debelo ispod nule i sva se paluba zaledila. Prhki snježić leprša oko broda, a kazaljka barometra još uvijek raste. Čini mi se da još nikada nije bila tako visoko. Ni na Azorima, poznatim po anticikloni.
U podne smo ušli u polje iz kojeg poslije nikako da izađemo. Vidimo, vrag je uzeo šalu, treba se prestati junačiti i okrenuti se prema obali. Nadamo se da je tamo više otvorene vode, iako, po kartama koje imamo, nje nema. Ali drugo nam nije preostalo. Gore prolaza više nema, sve što se dalo iskoristiti za lakši proboj, iskoristili smo. Vjetar također mijenja smjer na sjeverozapad. Ponovno bačva na jarbolu, promatranje, smrznuti nos i ruke, kletve gluhom kormilaru upućene radiostanicom, krivudanja. Veliki ledeni otoci natiskani jedni preko drugih stvaraju sliku kao da je Čigra stigla u zemlju divova. Srećko je trenutno na jarbolu i daje upute za mogući smjer. Nastoji da koliko-toliko ostanemo u kursu, zapravo onoliko koliko nam to led dopušta. Dok je bio gore, u daljini je opazio dva polarna medvjeda kako se “sunčaju” na velikoj santi. Kao po naređenju, svi smo istrčali van s dalekozorima u rukama. To su prvi koje smo vidjeli, pa sam ih pokušao snimiti, iako su bili predaleko za kvalitetnu fotografiju.
Popodne nas je, tako reći bez najave, u jednom velikom polju odjednom okružila gusta magla. Bez obzira na dva GPS-a i ostalu elektroniku, jednostavno smo se u tom trenu izgubili. Svi ti ledeni brjegovi, pomiješani s maglom, stvorili su sliku neprobojnoga sivobijelog zida. Koji god smjer odabrali, odveo bi nas u slijepu ulicu. Magla je postala toliko gusta da ni od izviđanja iz bačve više nije bilo nikakve koristi. Nespokoj se uvukao među nas. Izgubljeni? Zar sada, nadomak cilju?! Nikako da nađemo izlaz, vrtjeli smo se u krug bez ikakva rezultata. Jako smo se bojali ledenog drifta, koji nas je mogao odvući u sasvim neželjeni smjer.
- Dečki, vidi li tko izlaz odavde? - već pomalo panično pitao je Barba...“
(izvod iz knjige 'Bijela Duga', autor: Nenad Junek, izdanje Reprograph 1997. god.)
Priča je to od prije 23 godine, kada je malobrojna posada jedrilice Hrvatska čigra u rujnu mjesecu 1995. napokon uspjela u ostvarenju svog cilja - proći, tada još zloglasni, Sjeverozapadni prolaz (NWP) u jednoj sezoni. Bila je to najteža etapa u jedriličarskoj ekspediciji Arktik-Antarktik, plovidba ledenim arktičkim prostranstvima iako joj je Canadian Coast Guard davao tek dvadesetak posto šansi prolaska. Usprkos zlogukim prognozama, ekipa je pod vodstvom Mladena Šuteja prošla Sjeverozapadni prolaz u rekordnih 66 dana, čime je jedrilica Hrvatska čigra tako postala četvrta u povijesti koja je NWP prošla u jednoj sezoni, a bez ikakve pomoći i asistencije ledolomaca. Po brzini prolaza - prva na svijetu. Sastav ekipe bio je (po abecednom redu): Drago Ipša, Nenad Junek, Miro Muhek, Mladen Šutej i Srećko Trajbar.
Povezani članci
Putovanja
Vrlo posebna plovidba
Johannes Li je prva autistična osoba koja je sama preplovila Atlantik
