Piše: 057info
Foto: UNIZD
Kada je Konstantin Porfirogenet u 10. stoljeću opisivao snagu hrvatske ratne mornarice, spomenuo je i condure, brodove dužine 7-8 metara bez kobilice, brze veslarice koje bi u slučaju povoljnog jedra podizale križno jedro, te su bile nenadmašne u plitkim morima, kakva su česta u zadarskom priobalju. Da nije bilo sretne okolnosti, otkrića mještanina Privlake koji je istraživače predvođene Zdenkom Brusićem prije pedesetak godina upozorio na ostatke broda na ulazu u ninsku lagunu, vjerojatno ni do danas ne bi bila rasvijetljena tajna ovih plovila. Uz veliki trud podmorskih arheologa, a nakon njih konzervatora Arheološkog muzeja, ostaci dviju condura su spašeni, te su na temelju njih izrađene dvije condure croatice.
Sveučilište u Zadru i Arheološki muzej Zadar, u čijem je zajedničkom vlasništvu ova replika condure, trude se preko različitih manifestacija upoznati svijet s ovim plovilom, pa je tako uz vodstvo prof. dr. sc. Irena Radić Rossi s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru krajem ožujka sudjelovala na Mediteranskom festivalu pomorske baštine Escale a Sete u regiji Occitanie. Prošlog tjedna bolje su je mogli upoznati, na promotivnoj vožnji uvalom Jazine u okviru obilježavanja Međunarodnog dana muzeja.
Iako je bila predviđena plovidba Zadarskim kanalom, condura je zbog vremenskih neprilika ostala u Jazinama. Dino Taras, kustos Arheološkog muzeja, kaže kako je ovo zapravo u prvom redu veslarica te se njene maritimne osobine mogu prvenstveno upoznati kroz ovaj način plovidbe.
- Condura je bila brod koji se koristio u trgovačke svrhe, iako ju spominje već Konstantin Porifrogenet u 10. stoljeću, kada piše o hrvatskoj ratnoj mornarici. Nema kobilicu, već samo kobiličnu dasku, a s donjeg dijela dvije uzdužne gredice, koje su služile za zaštitu brodskog dna i stabilizaciju. Prilagođena je plovidbi u plitkim lagunama poput ninske i izvlačenju na pjeskovitu obalu. Pokreće se veslima, ali ima i križno jedro koje funkcionira u uvjetima povoljnog vjetra, kaže kustos Arheološkog muzeja u Zadru Dino Taras.
Dr. Radić Rossi ističe kako je podjednaka važnost predstavljanja condure croatice svijetu i mogućnosti da na njoj studenti, pogotovo oni koji kao predmet odaberu arheologiju mora, mogu provoditi praksu.
- Rektorica Dijana Vican i uprava Sveučilišta daju nam punu podršku u prezentaciji condure i njezinom korištenju za potrebe izvođenja studijskih programa. Naši studenti obično kada dođu u Zadar ni ne znaju da imaju priliku ploviti i upravljati brodom kojim se na ovom području plovilo prije više od tisuću godina. Njihov entuzijazam i nama pomaže da s više energije pristupimo njenoj promociji, kao i promociji cjelokupne hrvatske pomorske baštine, ističe dr. Radić Rossi.
Jedna od nekadašnjih studentica Sveučilišta u Zadru koja je iskušala čari plovidbe na conduri, dobila s njom priliku nastupiti na festivalu u Francuskoj, kao i na prezentaciji u Jazinama, je Ines Šelendić. Ova Zagrepčanka i nakon studija u Zadru dobiva priliku za daljnjim učenjem vještina koje su potrebne za upravljanje ovim brodom.
- Kada sam upisivala studij nisam očekivala da ću imati priliku ploviti condurom, takva mogućnost bila je veliko iznenađenje uza mene i moje kolege. Ovo je treći put da plovim s njom, a svaki put se nauči nešto novo. Posebno je komplicirano s križnim jedrom čije ponašanje još uvijek istražujemo u različitim vremenskim uvjetima. Zaista je zabavno i uzbudljivo biti s njom i ovom ekipom na moru, kaže Šelendić.
Inače, posljednja istraživanja govore kako su svije pronađene condure vjerojatne namjerno potopljene na ulazu u lagunu kako bi služile kao štit od ulaska drugih brodova. Nakon postupka desalinizacije i zamjene vode u drvnoj građi tekućim polietilen-glikolom, sklopljeni su u originalne cjeline. Manji od njih izložen je u Muzeju ninskih starina u obliku zatečenom na morskom dnu, dok je veći cjelovito rekonstruiran.
Iako se spominju najkasnije u 10. stoljeću, ninske condure potječu iz razdoblja od 11. do 13. stoljeća. Analizom radioaktivnog ugljika i dendrokronologijom (rekonstrukcija starosti drveta praćenjem klimatskih promjena u povijesti) utvrđeno je kako dio drvne građe potječe iz 11. stoljeća, dok je za popravak brodova bilo korišteno drvo iz 13. stoljeća.
Prva replika, koja se nalazi u Ninu, napravljena je u škveru Čedomira Ćire Burtine u Betini u povodu dolaska pape Ivana Pavla II. u Split 1998. godine. Isti kalafat drugu, veću repliku, napravio je po narudžbi Sveučilišta u Zadru i Arheološkog muzeja uoči dolaska Ivana Pavla II. u Zadar 2003. godine. Pred njom je još mnogo festivala i studenata koji će otkrivati čari plovidbe jednim od najstarijih poznatih hrvatskih povijesnih brodova.
Povezani članci
Putovanja
Vrlo posebna plovidba
Johannes Li je prva autistična osoba koja je sama preplovila Atlantik
