Ovaj rt postao je slavan među pomorcima kao najužnija točka Južne Amerike i jedan od najopasnijih pomorskih puteva, koji je čak i danas izuzetno teško oploviti zbog velike hladnoće, snažnih vjetrova, velikih valova i santi leda. Iako se danas se zna da Rt Horn nije najužnija točka južne Amerike već je to nešto jugozapadniji mali otočić Águila u arhipelagu Diego Ramirez, njegova slava ostala je među jedriličarima nepomućena, jer je oploviti njega - još uvijek je pravi izazov kao i u doba klipera.
Prvi evropski moreplovac koji je službeno pronašao i preplovio taj pomorski put bio je nizozemski pomorac Willem Schouten - 29. siječnja 1616. Rt je dobio ime po njegovom rodnom gradu - Hoorn.
Po nekim britanskim navodima Rt Horn je prvi oplovio u rujnu 1578. - Francis Drake za vrijeme plovidbe oko svijeta. On je taj put pronašao slučajno, jer kad je htio uploviti u Magellanov tjesnac, olujni vjetrovi odbacili su njegove brodove daleko na jug, nakon tog nije imao izbora, te je tako jedrivši natrag na sjever oplovio Rt Horn. U svakom slučaju to je ostalo potpuno nepoznato svim ostalim pomorcima, pa su oni i nadalje koristili Magellanov tjesnac.
Nekoliko faktora zajedno čine plovidbu oko Rt Horn izuzetno oposnom, on se nalazi na 56° južne geografske širine, za usporedbu Aguljaski rt u Južnoj Africi leži na 35° a otok Stewart na Novom Zelandu na 47°.
Prevladavajući vjetrovi na geografskim širinama ispod 40° južno, su oni koji pušu sa zapada na istok zvani urlajućih četrdeset, koji lako postaju bijesni pedeset a popnu se na vrištajućih šesdeset. Zbog tog se brodovi radije drže sjevera i sigurnih 40° geografske širine, ali da bi oplovili Rt Horn moraju se spustiti do 56° u zonu najsnažnijih vjetrova. Snažni vjetrovi podižu i velike valove, koji mogu postići ogromne dimenzije na otvorenom moru gdje nemaju nikakve zapreke, ali u plitkim vodama oko Rta Horn oni su kraći i strmiji, a to predstavlja izuzetnu opasnost za brodove. Osim po običnim - normalnim valovima Rt Horn je poznat i po valovima skitnicama koji mogu doseći visinu do 30 m.
Rt Horn bilo je jako teško preploviti od Atlantika (istoka) prema Tihom oceanu (zapadu) u vrijeme jedrenjaka, zbog izuzetno snažnih i konstantnih vjetrova koji stalno pušu sa zapada, u suprotnom smjeru od kursa plovidbe, tako da su jedrenjaci morali ploviti uz vjetar (kosati), te zbog toga otploviti daleko na jug, pa u oštroj dijagonali prema sjeveru, i tako bezbroj puta - nebi li tako oplovili rt. Ukoliko su imali sreće, jer bi ih često iznenadne oluje - odbacile daleko na istok i tako ima pokvarile plovidbu od mjesec dana.
Sante leda su još uvijek opasnost za jedriličare koji plove ispod 40 ° južno. Iako se granica leda zbog globalnog zatopljenja spustila južnije od Rta Horn i danas se može naići na plutajuće ledenjake, naročito u kolovozu kad se mogu pojaviti i sjevernije od 40 ° južne geografske širine. Zbog svega navedenog plovidba oko Rta Horn je jedan od najopasnijih pomorskih puteva na svijetu, na kojem su nastradali mnogi brodovi zajedno sa svojim mornarima.
Procjenjuje se da se u moru oko rta Horna nalazi više od 800 potonulih brodova u kojima je poginulo više od 10.000 pomoraca. More pred rtom Horn je najveće groblje brodova na svijetu.
Zlatno doba plovidbe jederenjaka oko rta Horn bilo je vrijeme klipera i to posebno u vrijeme tzv. Zlatne groznice u Kaliforniji.
Kliper je naziv za tip jedrenjaka koji je razvijen početkom 19. stoljeća i koji se isticao velikom brzinom. Iako je imao relativno mali teretni prostor, bio je prilično brz te je bio u stanju za relativno kratko vrijeme prevesti raznu egzotičnu robu iz dalekih krajeva svijeta.
Kliperi su, zbog velikog broja jedara, predstavljali veličanstven prizor.
Zahvaljujući pronalasku parnog stroja i uvođenju parobroda kliperi polako odlaze u prošlost. Iako su kliperi bili u stanju prestići prve parobrode, s vremenom se ispostavilo kako potonji ne ovise o vjetru. To je postalo pogotovo jasno nakon otvaranja Sueskog kanala i skraćivanja puta od Europe do Indije. Tu rutu kliperi nisu mogli koristiti zbog nepovoljnih vjetrova. Jedan od najpoznatijih klipera a zasigurno najbrži je bio "Flying Cloud" koji je godine 1854, rutu od New Yorka do San Francisca oko rta Horn preplovio za 89 dana i 8 sati. Bilo je to vrijeme pronalaska zlata u Kaliforniji i tzv. "zlatne groznice" kada je promet oko rt Horn bio najgušći a potražnja za brodskim prijevozom velika. Otvaranjem željezničke pruge od koja je spojila obale Atlantika i Pacifika a posebno prokopavanjem Panamskog kanala plovidba oko rta Horna se znatno smanjuje.
Zanimljivo je da je među pomorcima koji su oplovili RT Horn u doba jedrenjaka bilo i naših pomoraca, a prvi koji ga je oplovio 1843. godine bio je lošinjski kapetan Petar Leva, na austrijskom brodu "Ferdinando V. Re d’Ungheria".
Godine 1937. osnovano je u St.-Malou Međunarodno bratstvo pomoraca (franc. Association Amicale Internationale des Capitanes au Long Cours Cap-Horniers); članovi društva (počasni naziv Albatross) bili su u početku samo kapetani brodova, a poslije i posada brodova koji su oplovili rt.
Među pomorcima koji su bezuspješno pokušali oploviti rt Horn bio je i kapetan William Bligh, zapovjednik naoružanog trgovačkog broda HMS Bounty, prilikom putovanja na Tahiti 1788. godine. Bounty se mjesec dana borio s jakim vjetrovima, nakon čega je Bligh odustao i uputio se istočnom rutom preko Rta Dobre Nade.
Na povratku je na brodu izbila poznata pobuna koju je predvodio poručnik Fletcher Christian, a koja je kasnije opisana u romanu i nekoliko filmova.
D. Novaković / Forum Željeznice.net
Povezani članci
Putovanja
VIDEO - Kornati Islands – The Tears Of God
U dokumentarnom filmu „Kornati Islands – The Tears Of God“, koji donosi priču o Kornatima, prikazani su i kadrovi ACI marine Piškera
