Autor: Nikolaj Ševčenko | Russia Beyond Croatia
Foto: Jelena i Vasilij Surikovi
Mladi bračni par s dvoje djece već tri godine živi na jedrilici. Za njih je to tek početak avanture. Kad je Jelena Surikova (35) iz Sevastopolja bila u devetom mjesecu trudnoće, sjela je za volan i krenula iz Norveške u Kalinjingrad, putem koji su ona i muž Vasilij već znali napamet. Mnogi bi ipak rekli da je to rizičan korak, ali ne i Surikovi. Ovaj par se već uspio izgubiti u tundri i na planinama Kavkaza bez hrane i vode.
Ali čak i ljudi koji ih odlično poznaju bili su začuđeni kada su 2016. godine saznali da Jelena i Vasilij napuštaju Moskvu, kupuju jedrilicu i planiraju ploviti oko svijeta s malim djetetom.
Obitelj već tri godine živi na jedrilici.
Zima na otocima
Surikovi su sada privezani na Balearskim otocima (Mallorca). U toplim španjolskim vodama proveli su već tri mjeseca i ostat će ovdje još toliko.
Iz iskustva znaju da ne mogu uvijek ostvariti svoje ambiciozne planove. Planirali su zimu 2018. provesti u Tunisu, obići afričku obalu a zatim se uputiti na istok, u Indijski ocean, ali more im je promijenilo planove.
Na jedrilici se događaju i kvarovi, a popravak također oduzima vrijeme. Ponekad se Surikovi jednostavno žele zadržati na nekom mjestu. "Na Ibizi smo proveli mjesec dana, na Mallorci već tri i ostat ćemo još toliko. Do Tunisa ćemo doploviti na proljeće, preko Francuske i Italije", kaže Jelena.
Surikovi se nikud ne žure. Za tri godine su puno puta presjekli Mediteran. Jelena kaže da nema ništa protiv da dočeka starost na brodu, pa i njihov plan da krenu na put oko svijeta nije tako neizvediv.
Ostvarenje snova
Vasilij je odrastao daleko od mora pa je Jelena prvo morala pokazati mužu veliku vodu, a zatim ga naučila slobodnom ronjenju. Ostalo je samo nagovoriti ga da pristane na život na brodu.
"Morala sam ga zainteresirati. Nisam mu prestajala pričati o čarobnim događajima na moru, o divnim obalama, velikom ulovu i tome kako možemo krenuti kuda god želimo i da nam za to ne trebaju nikakvi papiri. To zaista može zaintrigirati čovjeka“, govori Jelena.
Vasilij je na kraju pristao provesti na jedrilici par godina. No, Jelena je maštala o ozbiljnom putovanju koje traje desetljećima.
Surikovi su počeli proučavati pitanje života na jedrilici i došli do zaključka da im veći dio informacija s interneta samo otežava zadatak. Usprkos stereotipima da je brod nevjerojatno skup hobi, par smatra da je dobro prošao: Jelenina dozvola za upravljanje plovilom je koštala 700 eura, a jedrilicu modela "Amel" 1972 su od starijeg Nijemca kupili za 9 900 eura.
"Rekli smo mu da je to naša prva jedrilica i kako želimo na jug. U očima već bivšeg vlasnika našeg novog doma moglo se vidjeti kako u dubini duše i on želi takvu slobodu.“
Život na moru
I nije bilo tako jednostavno prvi put se otisnuti na otvoreno more. "Na internetu smo čitali da nam treba silna oprema koja košta oko 10 000 eura, a mi smo malo toga imali", kaže Jelena.
Ali ova ruska obitelj se vrlo lako navikla na mornarski život.
Događa se i da putnici ostanu bez hrane. "Slučajno smo to doživeli i ispostavilo se da s proteinskim shakeom možeš vrlo lako izdržati cijeli tjedan. Glavno je ne zaboraviti na vitamine i ugljikohidrate", kaže Jelena.
"Sada smo spremni za teške dane. Imamo strateške zalihe suhog voća, neukusnog keksa (mora obavezno biti neukusan, kako bi se mogao što duže jesti), konzervi, proteina, brašna, imamo mreže. Svježu ribu jedemo kad god poželimo. A u teškim trenucima znamo da specijalna hrana za sportaše pomaže bolje od obične hrane."
Surikovi ne kupuju uvijek hranu u trgovinama. Jedu sve što mogu uloviti tamo gdje su usidreni. "Zanimljiva situacija: morska hrana može biti vrlo skupa u trgovinama, a za nas je to najbolje rješenje kad se najmanje trošimo."
Starost i more
Njihovi roditelji ne prestaju ih zvati da se vrate na kopno i brinu se, ali Surikovi ne namjeravaju živjeti kao ranije.
Jelena je čitavo razdoblje druge trudnoće provela na jedrilici, rodila je u Španjolskoj, i odmah se vratila na brod. "Djeca odlično uče u živoj sredini: tu su sve životinje, biljke, prirodne pojave, strani jezici, psihologija – sve im je pred očima, a ne u knjigama i na satovima", kaže Jelena.
Proces starenja na moru se odvija sporije zbog svježeg zraka i stalne fizičke aktivnosti. Vasilij i Jelena zarađuju pisanjem za časopise, vode Patreon, YouTube i Instagram blogove.
O povratku na kopno ne razmišljaju. Možda samo o tome kakva će biti starost na moru.
"Voljela bih da ljudi na kopnu budu poput ljudi na moru", kaže Jelena. "Mi ne razmišljamo toliko o godinama, državama, politici, o religioznim pitanjima... slobodni smo i nitko ne ograničava tuđu slobodu. Uvijek smo spremni pomoći. Naš dom je uvijek otvoren. Zloba, zavist, neiskrenost – sve je to ostalo na obali. Sve to gubi svaki smisao na moru. Ne treba nam nitko prijetiti štapom, da bismo se ponašali kao ljudi."
Povezani članci
Putovanja
Vrlo posebna plovidba
Johannes Li je prva autistična osoba koja je sama preplovila Atlantik
