Ljetna sezona je počela što znači kako su počeli i godišnji odmori. Većina nas osvježenje od visokih temperatura pokušat će naći na obali ili, ukoliko je u mogućnosti, jedreći na moru. Opuštanje tijekom odmora nikako ne smije značiti i zanemarivanje liječničkih savjeta, posebno za one koji svoj odmor ne provode na kopnu.
Često se miješa pružanje pomoći unesrećenima u prometnoj nezgodi s tehnikama kardiopulmonalne reanimacije prilikom drugih zdravstvenih poteškoća ili problema. Dvije osobe nemedicinske struke dovoljne su za provođenje uspješne reanimacije, ukoliko naravno, barem jedna od njih poznaje postupke i protokol. Jedna osoba koja poznaje protokol može i sama izvesti reanimaciju, ali vrlo teško zbog zamora koji nastupa prilikom vanjske masaže srca. U nekim slučajevima hitna medicinska pomoć može telefonskim putem davati upute spasiocu laiku do njihovog dolaska. Međutim, što kada je unesrećena osoba na brodu i osoba koja joj mora pružiti pomoć ne može lako stupiti u kontakt s hitnom pomoći? Laicima spasiocima savjetuje se provođenje samo vanjske masaže srca s obzirom na to kako je stopa preživljavanja veća nego kada se provodi tehnika vanjske masaže i disanja usta na usta. Vještine vanjske masaže srca, umjetna ventilacija s ili bez jednostavnih pomagala poput džepne maske, jednostavne su i lako pamtljive te se stoga i lako uče.
U Kabinetu vještina postoje tečajevi namijenjeni laicima koji postaju svjesniji potrebe za ovakvim znanjima i vještinama, pogotovo u ljetnim razdobljima kada su veće opasnosti zbog visokih temperatura. Uže tehnike kardiopulmonalne reanimacije postoje kod pružanja pomoći utopljenicima. Za nautičare je prije svega najvažnije poznavanje postupaka kod utapljanja i anafilaksije (generalizirana po život opasna alergijska reakcija). Najvažnija štetna posljedica utapljanja je hipoksija (smanjena koncentracija kisika u krvi) koja ima štetni učinak na mozak. Brzo započinjanje reanimacije na samom mjestu događaja je ključno za preživljenje i neurološki oporavak unesrećenog. Potrebno je stoga istovremeno obavijestiti službe hitne pomoći i započeti KPR. Prema definiciji utapljanje je proces koji uzrokuje primarni poremećaj disanja zbog uronjenosti/potapanja u tekućem mediju.
Ključno je postojanje odnosa tekućine i zraka na ulazu u dišne puteve što žrtvi onemogućava udisanje zraka. Prvo, po izvlačenju osobe iz vode treba voditi računa da, ako se radi o traumi kao uzroku utapljanja poput pada s visine, ronjenja ili alkoholiziranosti, postoji mogućnost ozlijeđene vratne kralježnice te treba barem pokušati ograničiti pomicanje glave što je više moguće ako se ne može postaviti pravilna imobilizacija. Drugo, potrebno je brzo započinjanje umjetnog disanja ili ventilacije preko maske i samoširećeg balona s dodatnim kisikom. Dati pet početnih upuha čim prije, čak i dok je žrtva u plitkoj vodi, a disanje „usta na nos“ može biti alternativa tehnici „usta na usta“. Treće, ako je žrtva u dubokoj vodi, otvoriti dišni put te ako nema spontanog disanja započeti s umjetnim disanjem ako je osoba za to posebno osposobljena. Potrebno bi bilo imati pomoćni plutajući predmet te osobu čim prije izvući na obalu ili na drugu suhu površinu.
U slučaju teške alergijske reakcije, koju se prepoznaje zbog naglog nastupa simptoma ili brzog napredovanja simptoma poput životno ugrožavajućih tegoba s disanjem, promjena na koži ili sluznici te izlaganje poznatom alergenu, treba reagirati brzo jer će u protivnom doći do zastoja disanja i srca. Sve bolesnike kod kojih se sumnja na alergijsku reakciju treba udobno smjestiti u ležeći položaj, a mogu se podignuti i noge. Ako osoba osjeća nesvjesticu ne smije ju se pokušavati uspraviti ili posjesti, jer to može uzrokovati zastoj srca. Osobe koje dišu, a nisu pri svijesti moraju se staviti u bočni položaj. Ako dođe do zastoja srca i disanja obavezno tijekom KPR-a primijeniti kisik. Tehnika KPR-a je ista kao i kod drugih uzroka. Obavijestiti telefonski, ukoliko je to moguće, hitnu pomoć koja može dati upute o postupanju u slučaju jakih alergijskih reakcija i anafilaksije.
dr.med. Marina Bobinac
Kada govorimo o opeklinama, kod nautičara je posebno važno znati različita oštećenja koja mogu nastati kod djelovanja topline. Kod sunčanice osim uobičajenih simptoma poput crvene vruće glave, nemira, sanjivosti, vrtoglavice, mučnine, povraćanja, šuma u ušima, ukočenja vrata i slično, znak za alarm mora pobuditi nesvjestica i grčevi koji su znak povišenja tlaka u glavi. Osoba se mora odmah polegnuti u hladnu okolinu s podignutom glavom i hladnim oblozima. Postoje različiti oblici toplotnih grčeva, iscrpljenja pa i toplotnog udara. Toplotni udar pogađa zdrave, trenirane, na vrućinu neprilagođene osobe bilo koje dobi kod dugotrajnog tjelesnog opterećenja u vrućoj ili vruće-vlažnoj okolini. Opterećenje toplinom nastaje prvenstveno zbog unutarnjeg stvaranja topline; odavanje topline je smanjeno ili jako ograničeno zbog neodgovarajuće odjeće i klimatskih uvjeta. Na toplotni udar treba misliti kod svakog pacijenta kod kojega u toku opterećenja toplinom dolazi do poremećaja svijesti. Dijagnoza se postavlja iz kombinacije: opterećenje toplinom, poremećaj svijesti, visoka tjelesna temperatura jednaka ili veća od 40,5ºC, ograničeno (kod toplotnog udara zbog napora) ili potpuno izostalo izlučivanje znoja te vruća i suha koža (kod klasičnog toplotnog udara). Dehidracija je često jedan od faktora koji dovode do iscrpljavanja organizma, stoga je potrebno uvijek piti puno tekućine (najviše vode) i čim više smanjiti direktno i dugotrajno izlaganje toplini. Ukoliko dođe do opeklina po koži, njih se mora hladiti vodom koja nikako ne smije biti prehladna i to 10 do 15 minuta za blaže opekline te ih je potrebno previti sterilnim gazama i lagano zamotati.
dr.med. Marina Bobinac / Kabinet vještina
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
EPIRB – Što treba znati o njima
Detalji o uređaju za spašavanje ili gdje se vrag stvarno skriva
