Utapanje ne izgleda kao utapanje – piše Dr. Pia u jednom članku magazina obalne strže 'On Scene Magazine', opisujući instinktivnu utopljeničku reakciju:
1. Izuzmemo li rijetke okolnosti, utopljenici su fiziološki u nemogućnosti vikati za pomoć. Respiratorni sustav namjenjen je disanju. Govor je popratna ili prekrivena funkcija. Prije govora mora se izvršiti puni udah.
2. Utopljenikova usta naizmjence tonu i ponovno se pojavljuju na površini vode. Usta utopljenika nisu dovoljno dugo iznad površine vode da bi izdahnule, udahnule i zvale za pomoć. Kada su utopljenikova usta iznad površine, ona brzo udišu i izdišu jer njihova usta počinju tonuti ispod površine vode.
3. Utopljenici ne mogu mahati za pomoć. Priroda ih instinktivno prisiljava da ruke pružaju bočno i pritišću površinu vode prema dolje. Pritiskanjem površine vode utopljenici dobivaju uzgon kako bi ustima mogli dohvatiti zrak iznad vode.
4. Tijekom instinktivne utopljeničke reakcije, utopljenici ne mogu svojevoljno kontrolirati kretnje ruku. Fiziološki, utopljenik koji se koprca na površini vode ne može se prestati utapljati i svojevoljnim pokretima zvati za pomoć, plivati prema sapasiocu ili dohvatiti komad spasilačke opreme.
5. Od početka do kraja istinktivnog utopljeničkog nagona ljudsko tijelo ostaje uspravno u vodi, bez dokaza o popomažućem radu nogu. Osim ako ih se spasi, utopljenici se mogu boriti na površini vode od 20 do 60 sekundi prije nego potonu. (Izvor:On Scene magazine: jesen 2006.).
To ne znači da ljudi koji viču za pomoć i lamataju rukama nisu u stvarnoj nevolji. Ponekad to prethodi instinktivnom utopljeničkom nagonu, ali uglavnom ovakav vid stresa od vode ne traje dugo – no za razliku od pravog utapanja, ove žrtve još uvjek mogu pomoći u vlastitom spašavanju. Oni mogu zgrabiti sigurnosni pojas, uže i slično.
Pazite na ove druge znakove utapanja:
● Glava duboko u vodi, usta u razini vode
● Glava nagnuta natrag s otvorenim ustima
● Oči staklene i prazne, u nemogućnosti fokusiranja
● Zatvorene oči
● Kosa preko čela ili očiju
● Noge vise vertikalno bez da se koriste
● Forsirano duboko disanje (hiperventilacija) ili teško disanje
● Pokušaj plivanja u određenom smjeru ali bez napredovanja
● Pokušaj okretanja na leđa
● Ljestvičasto uspinjanje, rijetko iznad vode
Zato ako netko od posade broda padne u vodu i sve izgleda dobro, nemojte u to biti presigurni. Ponekad su najčešće naznake utapljanja kada to ne izgleda kao utapljanje. To može samo prividno izgledati da utopljenik ide kroz vodu i gleda prema palubi.
Jedan od načina da budete sigurni u to što se događa je da osobu u vodi pitate da li je u redu. Ako može odgovoriti, vjerojatno je. Ako samo prazno gleda u vas, najvjerojatnije imate manje od 30 sekundi da dođete do njega. I zapamtite, djeca rade buku dok se brčkaju u vodi. Ako su tihi, otiđite do njih i provjerite zašto.
Prije skakanja u vodu ljudi trebaju biti podučeni da moraju provjeriti dubinu vode te da tijekom aktivnosti u vodi ne piju alkohol ili neke lijekove koje utječu na funkciju svijesti. Osobe s nekom bolesti kojima plivanje predstavlja bilo kakav rizik (epilepsija, šećerna bolest, bolesti krvnih žila i srca, poremećaji neuromišićne funkcije) trebale bi imati dodatan nadzor za vijeme aktivnosti u vodi. Nitko ne bi trebao plivati sam i na osamljenim mjestima.
Odricanje od odgovornosti: Gledišta i mišljenja koja je iznio autor nisu neophodno stavovi Državnih uprava za zaštitu i spašavanje ili Nacionalne središnjice za traganje i spašavanje.
nauCAT© / Mario Vittone
Suho utapljanje
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
EPIRB – Što treba znati o njima
Detalji o uređaju za spašavanje ili gdje se vrag stvarno skriva
