Naša Leidi 600 (uvod, opis broda) se prošli tjedan napokon dočepala vode, mjesto koje joj prirodno pripada. Priča se odužila zbog registracije i birokratizirane sporosti pulske kapetanije, ali smo na kraju odlučili da brodogradilište zamijenimo morem pošto više nema smisla čekati milost kapetanije i knjižicu plovila, jer i tako za sada nemamo namjeru raditi duge rute. A knjižica kad stigne, stigne...
Voda, napokon
Leidi je spuštena u marini Veruda, i po srednje jakom jugu krenula put Medulina, gdje ju je čekao stalni ljetni vez. Trebala je to biti manje-više ugodna plovidba, meteorolozi su prognozirali relativno mirno vrijeme. Povoljno vrijeme smo tempirali zbog dva dodatna putnika na brodu, dva malca od 3 i 7 godina. No, kad smo izašli iz zavjetrine otočića Verude, Fraškerića i Fraškera, nastao je jao i pomagaj. Dočekali su nas valovi i jugozapadnjak od 15 do 20 čvorova koji nisu dali ni trenutka predaha. Još i privikavanje s ugodno velikog kola kormila na kakvog smo navikli na jedrilicama na majušni volan na kome je zbog valova trebalo stalno raditi. Da smo bili sami, ne bi bilo problema, bilo bi to pravo more za pravi pravcati test. Na sličnim uobičajenim testovima prvo brod nije tvoj i baš te briga što će biti s njime, a nisi ni odgovoran za posadu koju čine drugi novinari, jer svi idu van na svoju odgovornost. Po takvom vremenu napravi se par krugova kroz valove da sve pršti od pjene, fotić to snimi s nekakve stijene ili većeg broda u pratnji i na naslovnici nekog magazina osvanu efektne fotografije i tekst kako si bez pol problema tukao teško more. A istina je nešto drugačija, većina vremena (efektivnih pola sata koliko takvi testovi uglavnom traju) provede se u plovidbi u sigurnoj zavjetrini, a ovo vani je samo za slikanje i 'dokaz' kako je test uistinu bio pravi.
Ali na brodu imati prestravljenu ženu koja grčevito drži dva klinca, od kojih veći odjednom postaje pobožan i glasno moli boga da stigne živ, dok manji sve to prihvaća kao igru i vrišti od veselja što su valovi veći, sasvim je druga priča. To nas je nagnulo da najkraćim putem krenemo rtu Kamenjak, probijajući valove pod malim kutem. Netko će primijetiti da što nisu otišli u zaštitu kormilarnice na sigurno, ali iz iskustva znamo da bi ona bila klopka, tamo bi ih sve ubrzo uhvatila morska bolest koja bi samo pogoršala stvar. Vani u kokpitu je puno lakše podnijeti teško more. Drugi problem bio je u motoru, sasvim novom, što bi se reklo 'ispod čekića', pa prvi sat rada nismo smjeli prelaziti 2.000 o/min, što je značilo brzinu od svega par čvorova. Tako da smo se za udaljenost od svega desetak milja od Verude do Medulina mučili oko dva sata. Kraljevstvo za bilo kakvo jedro, vikali smo u sebi iz sveg glasa, jer ako motor zakaže, eto nas na stijenama!
U zavjetrini Kamenjaka – jedino zrnca soli na vjetrobranu govore kroz što smo prošli (na žalost, u situaciji jugo ili mi, nije bilo slobodne ruke za koju fotografiju 'vatrenog krštenja')
I kad smo se napokon domogli rta Kamenjak, umjesto da s vanjske strane zaobiđemo otok Fenoligu, privukao nas je prividan mir njegove zavjetrine. A onda je nastala strava, baš kako i piše u peljarima, dočekali su nas podmukli virovi, jake struje i zapjenjeni oštri prljavo-smeđi valovi. Kao da nam ovog do sada nije bilo navrh glave! Srećom, nije trajalo dugo, nakon nekih petstotinjak metara sve se opet vratilo pod 'normalu', a uskoro i okret prema Medulinu i vjetar u krmu. A potom potpuna bonaca Medulinskog zaljeva i slika u luci po kojoj bi se reklo da vani nema ni daška vjetra.
Nije lako biti mornar – trauma ostala iako je sve iza nas
Taj dan nije bio planiran za nikakvo testiranje broda, sve se desilo potpuno neplanirano. Ali ono što nas je ugodno iznenadilo nakon svih peripetija, bio je sasvim suh kokpit i posada. Koliko god je brisač bio stalno u pogonu zbog probijanja valova i zalijevanja vjetrobrana kormilarnice, kokpit je ostao suh suhcat. U doslovnom smislu riječi! Ni kap vode nije ušla u njega, osim nešto spreja kojeg je vjetar donio s pramca. Teško za povjerovati, ali da nismo bili osobno prisutni, ni mi ne bismo vjerovali. Bez obzira na to što smo se vani osjećali kao ljuska na vodi, što je cilj cijelo vrijeme izgledao predaleko, što smo pogledom stalno tražili neku zavjetrinu, u Medulin smo svi zajedno došli ne samo zdravi i čitavi, već i potpuno suhi. A to nije mala stvar. To je samo dokaz kako je trup Leidi 600 odlično pogođen i kako se bez problema može nositi s nemirnim morem. Trup je i nešto teži od konkurencije u klasi 6 metara, i to se u ovakvoj situaciji pokazalo kao velika prednost. Slobodno možemo reći da je Leidi već na prvoj plovidbi imala svoje prvo vatreno krštenje i uspješno ga prošla.
Mir Medulinskog zaljeva – tko bi rekao da vani bijesni jugo
Sve ovo su tek prvi dojmovi, pravo testiranje će uslijediti kada motor prođe svojih 10 sati uhodavanja, a onda ćemo bez balasta (klinci) isprobati što brod stvarno može. No često je prvi dojam najvažniji, a on je u ovom slučaju vrlo dobar. Ono što nam se od prve također dopalo, je Garminov GPSmap 526s s BlueChart g2 Vision karticom, koji nam je zbog zauzetih ruku bio jedini vodič. Fasciniralo nas je da se uređaj mogao trenutno koristiti bez ikakvih inicijalizacija, kako je nekada trebalo pripremati novi GPS uređaj. Uključi i koristi. Jest da smo dubine imali u stopama, ali bolje stope nego nasukavanje na podvodni greben, kojih je naša ruta bila puna. U relativno malenom kućištu nalazi se sve što je potrebno za sigurnu navigaciju za manja plovila: visokoosjetljivi GPS prijemnik s integriranom antenom, visokorezolucijski VGA zaslon koji pokazuje fantastične detalje čitljivim na direktnom suncu, senzor za automatsko podešavanje pozadinskog svijetla i ugrađeni snažni 1000 W RMS digitalni sonar za traženje ribe, pregled strukture ili drugih interesantnih dijelova podmorja do dubine od 610 metara.
Garminov GSPmap – odličan pomagač
Uređaj smo dolaskom u luku preuredili po svom nahođenju (hrvatski umjesto engleskog jezika, mjere pretvorili u metre, nautičke milje, čvorove i litre), i proučili što se sve s njim može. Njegove osnovne navigacijske funkcije su prikaz brzine plovila, mogućnost markiranja točke, pamćenje prijeđenog puta (tracklog), navođenje do markirane točke, navođenje po ruti i navođenje po snimljenom tracklogu. Uz BlueChart g2 Vision karticu dobije se AutoGuidance (automatski predlaže optimalnu rutu do odredišta na osnovi podataka iz detaljne nautičke karte Hrvatskog hidrografskog instituta), Mariner's eye (3D pogled kakav vidi skiper broda), Fish eye (3D pogled kakav ispod površine vode, može biti nadopunjen podacima iz ugrađenog sonara), satelitska snimka umjesto bazne karte, gradovi uz obalu pokriveni cestovnom mrežom uz mnoštvo POI točaka, snimke iz zraka raznih marina, luka i lučica (preuzete iz Peljara HHI-a) i NMEA 2000 port.
Ovaj uređaj ima još drugih korisnih funkcija, ali njih ćemo detaljnije opisati kada ih isprobamo, a uz njih istestirat ćemo i ostalu opremu na brodu (sidro, solarnu ploču, VHF stanicu, gumenjak, itd.).
nauCAT©
Do sada objavljeno:
Super test (6.) Kraj druge godine
Super test (5.) Druga godina testiranja
Super test (2.) Vatreno krštenje
Sponzori projekta:
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
EPIRB – Što treba znati o njima
Detalji o uređaju za spašavanje ili gdje se vrag stvarno skriva
