Vjerojatnost udara munje je jedan prema milijun. Ali ako imate kakav brod, vjerojatnost da doživite udar munje znatno je veća – oko jedan prema tisuću. Međutim, nemaju svi brodovi iste izglede kada dođe do grmljavinskog nevremena. Deset-godišnja analiza pokazuje da su neki brodovi značajno više rizični od drugih. Ali koji? I što učiniti kada se zateknete na otvorenom moru? Evo nekih odgovora:
Da prvo kažemo ono očito: Ako munja može udariti čak i malo plovilo kao što su vodeni skuteri, ne postoji nikakva prepreka da jedrilicu s visokim jarbolom munja ne udari znatno češće nego motorne brodove: 3,8 na 1.000 naspram 0,1 na 1.000 za manje čamce i glisere. Prosjek za sve tipove i veličine brodova iznosi 0,9 na 1.000.
Važnost veličine: Također je jasno zašto su veći brodovi svih tipova – koji predstavljaju veću metu prema nebu – češće pogođeni od manjih brodica. Brod od 40-65 stopa dužine ima 6 puta veće šanse na 1.000 od brodica od 16-25 stopa koje imaju 0,2 šanse na 1.000. Povećanjem jarbola s 10 na 14 metara šanse se gotovo utrostručuju.
Efekt dvaju trupova: Višetrupna jedrilica ima skoro dvostruko veću šansu da je pogodi munja od jednotrupne. Ali to se odnosi samo na jedrilice – frekvencija udara munje u višetrupni motornjak je dobrano ispod prosjeka. Zašto višetrupci na jedra češće dožive udar nije jasan, ali teorije uključuju manjak kobilice, veću navlaženu površinu, vezanje višetrupaca na rubovima marina i prosječno viši jarbol.
Što učiniti da se umanji šansa za udar na otvorenom moru? Bolje je potražiti sklonište nego ostati na otvorenom, ako se u tome može uspjeti i na vrijeme doći natrag na obalu i potražiti sklonište u svom automobilu ili zatvorenoj zgradi.
Ako to nije moguće, uvući sve udice i daskaše natrag na brod dovoljno rano, jer munja može udariti kilometar-dva ispred olujnog oblaka. Slušati vremensku prognozu i naučiti čitati vremenske karte. Spustiti antene. U otvorenom čamcu ostati nisko, držati ruke i noge unutar plovila. Ako je na brodici zatvorena kabina ući u nju i držati se sredine. Ako brod ima gromobransku zaštitu, izbjegavati dirati bilo što povezano s njom kao što je jarbol. Ugasiti svu elektroniku i ne dirati je. To uključuje i VHF, ako je moguće. Također ako je moguće, demontirati je i spremiti u potpalublje.
Vrste munja
Munja od oblaka do tla/mora je najpoznatiji i drugi najučestaliji oblik munje, koji nastaje pražnjenjem naboja iz kumulonimbusa prema tlu.
Lančane munje su vrsta munja od oblaka do tla/mora koje se prikazuju u isprekidanom nizu kratkih i blještavih odlomaka te traju duže od uobičajenih vrsta munja. Dosta su rijetke i postoji nekoliko objašnjenja te pojave.
Trakaste munje se pojavljuju kada postoji jaki bočni vjetar i imaju više povratnih udara, koji se mogu prikazati i kao omče.
Skraćene (staccato) munje su vrsta munja od oblaka do tla/mora, s kratkotrajnim i vrlo jakim bljeskom, često s puno grananja.
Viličaste munje su vrsta munja od oblaka do tla/mora koje se putem izraženo granaju.
Munja od tla/mora do oblaka je munja kod koje se negativno nabijeni ioni s tla/mora dižu i susreću s pozitivno nabijenim ionima iz kumulonimbusa. Zatim se povratni udar vraća prema tlu.
Munja od oblaka do oblaka može biti između dva različita oblaka ili unutar istog oblaka, između dijelova s različitim potencijalom. Inače se najčešći oblik munja javlja unutar istog oblaka i to obično između gornjeg (nakovnja) i donjeg dijela oblaka.
Toplinske munje je naziv za munje koje se pojavljuju jako daleko tako da se vidi bljesak, a zvuk se ne čuje jer se na putu rasprši do promatrača. U našim se krajevima ponekad kaže da “sijeva od vrućine” kad se u ljetnim noćima vide daleki bljeskovi munja bez oluja u neposrednoj blizini.
Suhe munje su munje koje se javljaju bez oborina. Čest su uzrok šumskih požara, a mogu nastati i pri erupcijama vulkana.
Raketne munje se obično kreću vodoravno s donjeg dijela oblaka i promatraču je vidljivo njihovo napredovanje.
Visokonaponske ili pozitivne munje obično nastaju u gornjem dijelu kumulonimbusa (nakovnju), putuju i do nekoliko kilometara vodoravno te zatim skreću do tla/mora. One čine manje od 5% svih munja. Zbog puno većeg prijeđenog puta, te munje obično nose 6 do 10 puta više naboja, njihov je napon također znatno veći, a obično traju i oko 10 puta duže. Bljeskovi takvih munja stvaraju velike količine niskofrekventnih (ELF i VLF) radiovalova. Zbog svoje velike snage, visokonaponske munje su jako opasne, posebno za avione jer još uvijek ne postoji dovoljna zaštita za njih.
Djelovanje groma na čovjeka
Udar groma može biti direktan ili posredan. Direktan udar groma u čovjeka uzrokuje visoki napon u tijelu, reda veličina 100 kV, uslijed čega s površine ljudskog tijela nastaje preskok u obliku električnog luka, preko kojeg teče najveći dio električne struje nastale udarom groma, dok kroz tijelo čovjeka prolazi struja vrijednosti nekoliko ampera. Rijetki su oni koji mogu preživjeti direktan udar groma. Električni tok koji teče po površini ili kroz tijelo može uzrokovati:različite poremećaje srčanog ritma, srčani zastoj-zastoj disanja uzrokovan paralizom mišića za disanje i/ili poremećajem centra za disanje-gubitak svijesti, privremena paraliza, konvulzije i/ili nemogućnost prisjećanja na događaje koji su prethodili udaru groma, koma-površinske opekotine različitih oblika, tipično poput paprati, na mjestima na kojima se znoj ili kapljice kiše naglo pretvaraju u paru ili ispod metalnih predmeta (dugmad, nakit),moguća je i karbonizacija tijela-”blast” ozljede prsnoga koša i trbuha, prijelomi kosti, ozljede oka i uha-različiti psihički i neurološki poremećaji. Posredni udar groma se događa kada čovjek nije pogođen ukupnom strujom groma, nego samo jednim njezinim dijelom. Opasnosti za čovjeka su tada jako velike ako se nalazi u krugu 100 m od mjesta udara groma. Od mjesta udara groma strujnice se raspršuju nekontrolirano i u stanju su usmrtiti čovjeka.
Pružanje prve pomoći
1. Odmah pozvati hitnu medicinsku pomoć.
2. Žrtvi udara groma može se odmah pristupiti dodirnuti je bez opasnosti.
3. Spasilac mora procijeniti, vodeći računa o osobnoj sigurnosti, je li moguće žrtvu premjestiti na sigurnije mjesto.
4. S prvom pomoći započeti ako je unesrećenik bez svijesti, ima isprekidano disanje ili uopće ne diše, nema opipljivog pulsa odnosno ima raširene zjenice. Unesrećenika položiti na leđa i odmah započeti s masažom srca. Pri tom osloboditi sve dišne puteve. S obje ruke (jednom na drugoj) 10 puta pritiskati prsa u razmaku od 1 sekunde toliko snažno da mu se prsni koš spusti do 5 cm. Ako unesrećenik nije počeo disati ponoviti postupak ili početi s oživljavanjem usta na usta. To se mora tako dugo ponavljati dok ne dođe pomoć ili liječnik koji će ustanoviti smrt.
Kad ima više žrtava, prednost u zbrinjavanju imaju uvijek oni koje treba oživljavati.
5. Onesviještenu žrtvu postaviti u bočni položaj.
6. Zbrinuti ostale ozljede (prijelome, rane i opekline).
7. Svaku žrtvu udara groma treba prevesti u bolnicu uz stalan nadzor životnih funkcija.
nauCAT©/CroMeteo
ZABLUDE
| NETOČNO | TOČNO |
| opasno je dirati osobu koju je pogodio grom | žrtvi udara groma može se odmah pristupiti i dodirnuti je bez opasnosti |
| zvuk crkvenih zvona može odagnati grom | tijekom 33-godišnjeg razdoblja grom je udario u 386 crkvenih zvonika i uzrokovao smrt 103 zvonara |
| grom ne udara dvaput na isto mjesto | u Empire State Building grom prosječno udari 23 puta godišnje |
| grom udara uvijek najviši objekt | |
| grom ne može udariti iz vedrog neba | munja može biti i 15 km ispred oluje |
| ako ne pada kiša, ne može doći do udara groma | |
| na kraju oluje munje su manje opasne nego na početku | |
| gumeni poplati cipela, gumena odijela i gume na kotačima automobila dobra su zaštita od udara groma | |
| ako ste u kući, ne postoji opasnost od udara groma | |
| ako se nalazite na otvorenom prostoru, treba leći na tlo |
Povezani članci
Sigurnost & Savjeti
EPIRB – Što treba znati o njima
Detalji o uređaju za spašavanje ili gdje se vrag stvarno skriva
