nauCAT©
Foto: Vendée Globe
Za regatu koja je osnovana tek 1989. godine, Vendée Globe je vrlo brzo dostigao status ikone. Održavajući se svake četvrte godine, to je oceanska regata u svom najčišćem obliku; solo, bez stajanja oko svijeta u jednotrupcima od 60 stopa u skladu s IMOCA pravilima.
Start regate 2020.-21. je za desetak dana, u nedjelju, 8. studenoga, nešto iza podneva GMT, i uzbuđenje je neizmjerno veliko. Ovo je šansa da jedrenje preuzme sportske reflektore iz cijelog svijeta.
Za Francuze regata je uvijek bila ogroman događaj, ne samo među jedriličarima, već i kod šire javnosti. U normalnim godinama startno mjesto Les Sables-d'Olonne primalo je do dva milijuna posjetitelja u gradu i regatnom selu, ali naravno da 2020. nije normalna godina...
Sama regata je nevjerojatno narasla, a tehnologija uključena u brodove neprestano je pomicala granice plovidbe na moru. Inauguralni pobjednik Titouan Lamazou zadani je kurs prejedrio za 109 dana i 8 sati, dok je Armelu Le Cléac'hu trebalo samo 74 dana i 3 sata u prošloj regati.
Veličina flote također se stalno povećavala. Inauguracijska regata imala je trinaest prijava, od kojih je osam završilo, iako je Amerikanac Mike Plant diskvalificiran nakon što je dobio manju pomoć u blizini Novog Zelanda. Zbog toga je u službenom izvješću nabrojano sedam skipera koji su okončali regatu. U regati 2016.-17. bilo je prijavljeno 29 skipera iz deset zemalja s rekordnih osamnaest koji su uspjeli stići do cilja, a ove se godine prijavilo 33 skipera.
Poznato je da su do sada u regati pobjeđivali samo Francuzi, a Alain Gautier, Michel Desjoyeaux (jedina osoba koja je dva puta pobijedila u utrci), Vincent Riou, François Gabart i nedavno Armel Le Cléac'h postale su legende jedrenja. Najbliži netko tko je srušio francusku dominaciju je Alex Thomson koji je u posljednjem izdanju završio samo 16 sati iza Le Cléac'ha i Ellen MacArthur koja je završila druga u izdanju 2000-21, jedan dan iza Desjoyeauxa.
Što se tiče tehnologije koja je uključena u plovila, vjerojatno najočiglednija i izrazita promjena u posljednjih nekoliko godina bio je dodatak hidrokrila dizajniranih za podizanje trupa iz vode. Ključna je razlika u pravilu klase IMOCA od onoga što vidimo kod američkog kupa AC75 ili dingija kao što je International Moth, u tome što na kormilima nije dopušteno bilo kakvo T-krilo, što učinkovito ograničava hidrokrilni režim na smanjeno-vlažnoj površini broda s krmom obično u vodi. Da, povremeno vidimo fotografije plovila koja su u potpunosti 'lansirana' van vode, ali ovo nije njihov uobičajeni režim plovidbe.
Život na brodovima uvijek je bio neugodan, ali najnovija generacija IMOCA jedrilica podiže ga na novu razinu. Po teškom moru jedriličari su doslovno bacani okolo dok je brod savladavao valove. Otvorene kabine prethodnih godina stalno su se kretale prema potpuno zatvorenom dizajnu, štiteći jedriličare od vremenskih uvjeta. To je u potpunosti potrebno s brzinama do 40 čvorova koje su sada moguće. Udariti u bujicu vode pri ovim brzinama sada više nije tako pogubno.
Područje koje je doživjelo naglu promjenu u tehnologiji su autopiloti. Prošla su vremena uređaja koji je jednostavno držao stalan smjer. Moderni autopiloti upravljaju načinom na koji IMOCA jedrilica plovi sa svakim valom, pokušavajući održati brzinu na svojoj optimalnoj razini tijekom dana i noći. Ovi uređaji nadmašuju ljude i ne pate od umora. Neumorno tjeraju brodove do krajnjih granica kako opisuje Sam Davies, skiper Intitiatives Coeur u izvrsnom članku na temu Matta Sheahana: "Pilotski sustavi održavaju prividni kut vjetra i brzine kakve nisam ni sanjao pokušavati dok sam kormilario - ponekad je izgledalo kao prilično divlja plovidba."
Kako se prividni vjetar kreće naprijed, dizajn jedra se znatno promijenio. Opcije namatajućih prednjih jedra smanjuju vrijeme koje jedriličari moraju provesti 'na palubi', što znači da se većina manevara može izvršiti iz unutrašnjosti kokpita. Jedra moraju biti projektirana da budu efikasna kroz širok raspon kuteva vjetra, jer njihovo neprestano trimanje jednostavno nije opcija kojom samci upravljaju u tako moćnim strojevima.
Pa, tko će pobijediti u izdanju 2020-21? Regata Vendée-Arctique-Les Sables d'Olonne ponudila je nekoliko pokazatelja na jedrilicu Charal Jérémieja Beyoua koji je odnio pobjedu nakon borbe s Charliejem Dalinom na Apiviji i Thomasom Ruyantom na LinkedOutu. Nema sumnje da je ovaj trojac glavni favorit za ukupnu pobjedu.
Sljedeća skupina u ovoj regati bila je Samantha Davies (Initiatives Coeur), Kevin Escoffier (PRB), Yannick Bestaven (Maitre CoQ IV) i Boris Herrmann (SeaExplorer-Yacht Club iz Monaka) koji također imaju brze, premda starije dizajne jedrilica.
Od onih koji su pretrpjeli štetu u Vendée-Arctiqueu, Sébastien Simon na Arkéa-Paprecu, koji je slomio desno hidrokrilo, i Armel Tripon na L'Occitane en Provence su znani kao brzanci na koje treba računati.
Velika nepoznanica je Alex Thomson na Hugo Bossu. Treći u izdanju 2012-13 i drugi u regati 2016-17, hoće li ovo napokon biti njegova prilika da se popne na pobjedničko postolje i konačno okonča dominaciju Francuza u ovoj regati? Brod sam po sebi izgleda kompetitivan, ali stvarnog regatnog vremena za Alexa nedostaje. On svakako ima iskustva i u prošlosti je prevladao prepreke, poput jedrenja gotovo cijele prethodne regate s jednim slomljenim hidrokrilom, pa će možda, ali samo možda, ovo biti njegov trenutak.
Vendée Globe ima sve sastojke koji su apsolutna klasika: nevjerojatno brze i privlačne jedrilice s mogućnošću prenošenja iskustva jedriličara izravno na nas jedriličare iz fotelje u vrijeme kada su mnogi od nas ograničeni u onome što bi mogli u vlastitom jedrenju.
Izvor: Sail-World | Mark Jardine
Povezani članci
Sport
Svijet na vodi
World on Water, globalne vijesti o jedrenju: Vendée Globe, Sam Goodchild, Boris, Maxime, Nacra 17, PWA, više...
