© WWF | Slap Šušnjar presušio je na ljeto 2017. godine nakon što je voda preusmjerena na malu hidroelektranu u privatnom vlasništvu © WWF | Slap Šušnjar presušio je na ljeto 2017. godine nakon što je voda preusmjerena na malu hidroelektranu u privatnom vlasništvu f="http://www.wwfadria.org/vijesti/?uNewsID=347413" _fcksavedurl="http://www.wwfadria.org/vijesti/?uNewsID=347413" target="_blank">WWF Adria
Foto: © WWF | Slap Šušnjar na rijeci Mrežnici
ZAGREB – Gotovo svakodnevno, zadnjih smo tjedana bombardirani distopijskim slikama Zemlje u bliskoj budućnosti, od globalnog pregrijavanja i klimatske krize, preko nikad bržeg gubitka svjetskih biljnih i životinjskih vrsta, do gušenja u milijunima tona plastike koja svake godine završi u morima i oceanima. No, u moru vijesti kojima smo preplavljeni, zaboravili smo na rijeke, iste one koje uništavamo pod izlikom održivog razvoja. Stoga ovogodišnji Međunarodni dan biološke raznolikosti posvećujemo rijekama i njihovoj važnosti za ljude i prirodu.
I dok mnogi od nas u reguliranju rijeka ne vide ništa sporno, većina nas ne zna kako izgleda prirodna rijeka. U strahu od poplava i zagovarajući gospodarski i tehnološki razvoj kroz iskorištavanje hidropotencijala naših rijeka i njihovo obuzdavanje, pretvorili smo ih u docilne, dosadne i mrtve tekućice koje nam u zadnje vrijeme sve češće prijete izlijevanjem iz zemljanih i pješčanih nasipa, pobijajući tako sva obećanja o sprječavanju poplava i povećanju sigurnosti ljudi i imovine.
„Rijeke su krvotok našeg planeta koji je povezan s tlom, podzemnim vodama i atmosferom, od presudne važnosti za zdravlje ljudi i prirode, te život na Zemlji“, istaknula je Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije.
Najnovije istraživanje objavljeno u prestižnom časopisu Nature potvrđuje da danas u svijetu svega 37% velikih rijeka još uvijek slobodno teče, što znači da je samo mali broj rijeka gotovo neizmijenjen ljudskim djelovanjem te zadržava svoj prirodni tok. „Svojim djelovanjem, nekontroliranim razvojem industrije i poljoprivrede, razvojem infrastrukture te nerazboritim i neplanskim iskorištavanjem prirodnih resursa, uspjeli smo ugroziti zdravlje naših rijeka, koje će pod pritiskom klimatskih promjena dodatno nastaviti propadati“, dodaje Popović Dujmović. Ipak, unatoč ovim zabrinjavajućim podacima, Hrvatska i ostale zemlje Zapadnog Balkana, utočište su nekim od posljednjih europskih rijeka slobodnog toka. Zašto je to važno i što to znači za nas?
© WWF | Slap Šušnjar presušio je na ljeto 2017. godine nakon što je voda preusmjerena na malu hidroelektranu u privatnom vlasništvu
Naše preostale prirodne i gotovo prirodne rijeke podupiru iznimno bogatu biološku raznolikost, kako u vodi tako i van nje, osiguravajući izvore hrane o kojima ovise mnogi ljudi. One pronose sediment koji je ključan za stabilizaciju obala te je izvor hranjivih tvari u morima i oceanima. Naposljetku, zdrave rijeke ublažavaju utjecaj ekstremnih poplava i suša, sprječavaju gubitak obradivih površina i imovine, stabiliziraju mikroklimatske uvijete, pročišćavaju vodu i zrak, te su ključne za naše zdravlje.
Unatoč silnoj koristi koju od njih imamo, dopuštamo kanaliziranje, ograđivanje, presijecanje i preusmjeravanje preostalih slobodnih rijeka na više od 2.500 planiranih malih hidroelektrana diljem regije, a zatim i na bankovne račune privatnih investitora, poput onog koji je preusmjerio vodu rijeke Mrežnice i isušio Šušnjar, njezin najveći i najljepši slap. Situaciju dodatno pogoršava činjenica da privatni investitori, zbog postojanja sustava državnih poticaja za obnovljive izvore energije, uzimaju novac za uništavanje rijeka iz naših džepova.
„Brane i hidroelektrane glavni su uzrok propadanju rijeka. U većini slučajeva, građene su neplanski i bez uzimanja u obzir kumulativnih utjecaja na rijeke, mijenjajući njihov prirodni tok i onemogućujući uzvodnu i nizvodnu povezanost te povezanost s poplavnom nizinom koje su bitne za mnoge vrste riba“, zaključuje Popović Dujmović. „Situacija u regiji je alarmantna! Svjedočimo brojnim kršenjima zakonskih propisa, obmanjivanju lokalnih zajednica te ugrožavanju ljudskih prava od strane pojedinaca i tvrtki koje u rijekama vide samo izvor zarade.“
Još uvijek nije kasno, sada imamo priliku postaviti se i zaustaviti bogaćenje privilegiranih pojedinaca na uštrb nas i naših rijeka. Poduprite brojne lokalne inicijative te pozovite svoje izabrane predstavnike vlasti i donosioce odluka da ukidanjem državnih poticaja u zemljama regije i jačanjem sustava zaštite prirode zaustave bezumno uništavanje naših rijeka kako ne bismo bez njih ostali.
