BRUXELLES – Novo izvješće organizacija za zaštitu prirode pokazuje kako bi promjene Okvirne direktive EU o vodama dale zeleno svjetlo neodrživim industrijama kojima bi se omogućio nastavak destruktivnih aktivnosti koje mogu uništiti naše rijeke i jezera. No, umjesto da pošalju ozbiljnu poruku o važnosti očuvanja vodnih tijela, neke zemlje članice EU zagovaraju mišljenja koja su bliski upravo interesima velikih kompanija.
Izvješće su proveli WWF, EEB, Wetlands International, Europsko ribičko udruženje i Mreža europskih rijeka. One zajedno čine koaliciju koja se bori za očuvanje europskih rijeke, a izvješće je objavljeno netom prije sastanka Vijeća za okoliš koje se održalo od 20. do 21. svibnja u Bukureštu. Ministri zaštite okoliša svih zemalja članica EU sastali su se kako bi raspravljali i o upravljanju vodama diljem Europske unije. Ovo okupljanje odvilo se u sjeni upozorenja znanstvenika o globalnoj ekološkoj krizi. Opsežna znanstvena istraživanja potvrđuju da skoro 75% slatkovodnih resursa koristimo za poljoprivredu, a slatkovodni ekosustavi propadaju dosad nezabilježenom brzinom.
„Rijeke, jezera i močvare presudne su za održavanje života na Zemlji, no danas nestaju pred našim očima. Srećom, postoje pravni akti kojima to možemo zaustaviti – zakon EU o vodama – ali zemlje članice moraju zauzeti aktivan stav protiv interesnih sektora koji uništavaju i zagađuju slatkovodne ekosustave“, upozorava Irma Popović Dujmović iz WWF Adrije. „Kampanjom #ProtectWater, koju su pokrenule organizacije civilnog društva, više od 375.000 građanki i građana jasno je izrazilo svoj stav kako Okvirnu direktivu EU o vodama ne treba mijenjati. Zbog toga je stav zemalja članica koje žele pogodovati korporativnim lobijima u opreci s voljom njihovih građana.“
Ovo izvješće pokazuje jasnu namjeru nekih zemalja članica da zagovaraju interese masovne poljoprivredne proizvodnje, hidroenergetskog lobija i rudarske industrije, te Njemačkih gospodarskih udruženja (uključujući i građevinarstvo, te kemijsku i farmaceutsku industriju). Svima njima cilj je oslabiti ambiciozno postavljene ciljeve Okvirne direktive i napasti obvezu o zaustavljanju daljnjeg pogoršanja – a koje su ključne u procjenjivanju stanja vodnih tijela.
„Predstavnici različitih industrija i neke zemlje članice EU zalažu se za iste promjene propisa EU o vodama, ali u potpunosti se razilaze u opravdanju razloga zbog kojih traže promjene. Dok neke vlade tvrde da žele ambiciozniji pristup očuvanju vodnih resursa, predstavnici industrijskog sektora žele iste promjene jer su, prema njihovu mišljenju, postojeći propisi prestrogi. Stoga, ako zemlje članice žele biti ambicioznije, postojeći propisi trebaju ostati neizmijenjeni, a one se moraju fokusirati na ispravnu i pravovremenu provedbu istih kako bi zaštitile prirodu i ljudsko zdravlje,“ zaključuje Popović Dujmović.
