Autor: Russia Beyond
Foto: Panthermedia / Vostock-photo
Zahvaljujući novoj tehnologiji, psi već sada mogu disati pod vodom na dubini do 500 metara do pola sata. Ova se tehnologija planira koristiti za spašavanje posada podmornica.
Ruski znanstvenici počeli su testiranje tehnologije udisanja tekućine kod pasa, priopćio je Vitalij Davidov, zamjenik generalnog direktora Fonda perspektivnih istraživanja, organizacije koja financira projekt.
Udisanje tekućine omogućuje punjenje pluća posebnom tekućinom obogaćenom kisikom, koja opskrbljuje krv kisikom. Očekuje se da bi se ova tehnologija mogla koristiti u spašavanju posada podmornica iz velikih dubina. Imajući u plućima tekućinu koja opskrbljuje tijelo kisikom, posada bi trebala moći brzo isplivati na površinu i izbjeći dekompresijsku bolest ("profesionalnu" bolest ronioca koja se javlja kod prebrzog izrona iz dubine zbog naglog pada tlaka). Osim toga, tehnologiju će moći koristiti i piloti i astronauti.
"Vidjeli smo kako crvenog jazavčara uranjaju u veliku posudu s vodom njuškom prema dolje. Pomislili smo - zašto tako tretiraju životinju, sigurno će se utopiti. Ili? Pas je pod vodom proveo 15 minuta", govori novinar Rossijske gazete Igor Černjak koji je nazočio eksperimentu. "Ispostavilo se da su pluća psa bila ispunjena tekućinom obogaćenom kisikom što mu je dozvolilo da diše pod vodom. Kad je izašao, pas je bio malo bezvoljan - rekli su da je to zbog hladnoće (a meni se čini da je psu dosadilo biti u posudi dok ga svi gledaju), no za nekoliko se minuta vratio sebi".
Tehnologiju razvija ruski Znanstveno-istraživački institut za medicinu rada. Isprva su istraživači tehnologiju testirali na miševima i drugim malim životinjama i tek su sada prešli na pse.
Za životinje su bile napravljene posebne hidrokomore s visokim tlakom. Prema riječima Davidova, u ovoj fazi psi pod vodom mogu provesti do pola sata na dubini do 500 metara. Sve su životinje zdrave i dobro podnose uranjanje.
Projekt tehnologije udisanja tekućine, prema riječima Vitalija Davidova, predložen je već prije nekoliko desetljeća, ali nije dobio praktičnu primjenu. Danas su također pred istraživačima brojna pitanja: treba odrediti sastav tekućine, utvrditi kako je unositi u organizam i vaditi iz njega, osigurati izlaz ugljičnog dioksida. No glavni će problem biti prevladavanje psihološke barijere: na kraju krajeva, kako biste disali pod vodom, morate se dobrovoljno utopiti.
Prema materijalima agencije TASS i Rossijske gazete.
