LU SDŽ
Lipo je čut da je Čovik Čoviku Brod. Prigodna sentenca. Za Uskrs Čovik Čoviku zaželi sretne blagdane. A Brod Brodu? Nije samo do blagdana. Nego debelo more čeka s poštovanjem svaki brod, brod i more se poštuju. I zato je jadno ugledat napušten brod pokraj ceste obrastao u ljudskoj nebrizi. Ima ih svaki čas putem. I kad opet svratiš tuda, prvo ti na pamet padne – hoće li još uvijek tamo biti onaj napušteni, zaboravljeni brod. Srce ti se kida. A di je čovik?
Gusar se rastočio
Ma zamisli, a skoro da bi moga reć da je brod ljudskiji od čovika. Pogledajte na slici jedan stari brod Gusar snimljen odavno u improviziranoj ribarskoj luci, blizu Rezališta, gdje redom počinju Kaštela od Sućurca pa dalje. Gusara svi stariji ljudi od mora jako dobro znaju. Jadno, jadno ga je vidit. Nakrivio se, ušlo more…
Kosti, jarbol, križ
A ako imate vremena malo se posvetit Čoviku i Brodu, doći ćete do zaključka da je Brod onako odbačen zapravo pravi kostur kao i od Čovika. Jer Čovik je Brod napravio po sebi. Počinje s krmom i odatle se pružaju rebra prema provi di je obično prema nebu uzdignut nos na vrhu prove kao tek začeti jarbol, dok se naprijed pruža čvrsti baštun isto kao da je koplje za bitku. Treća okomica, vertikala kojom bi barka sve do neba, a dominira cijelim brodom, zapravo je poput štandarca uspravni jarbol s križem uvis i tako, časteći se starim drevnim i drvenim brodima ima se na kraju dojam da je Brod razapet baš kao Čovik. Sretan i blagoslovljen Uskrs svima, i brodima, i ljudima!
