Hina
Znanstvenici upozoravaju da mikroplastika i toksične kemikalije iz plastike u oceanima predstavljaju prijetnju velikim morskim životinjama poput kitova, morskih pasa i divovskih raža. Mikroplastika su čestice duljine manje od pet milimetara koje su štetne za morski život.
Takve životinje progutaju tisuće prostornih metara morske vode dnevno kako bi pokupile plankton pa progutaju i mikroplastiku iz zagađenih voda izravno ili jedući zagađenu lovinu, navodi se u znanstvenoj analizi objavljenoj u časopisu Trends in Ecology & Evolution.
Morske vrste također su u opasnosti zbog toga što se njihova staništa preklapaju sa žarištima zagađenja poput Meksičkog zaljeva, Mediterana, Bengalskog zaljeva i koraljnog trokuta - područja od Malezije do Solomonskih otoka na Tihom oceanu.
Mnoge od tih životinja poput manta raža ugrožene su vrste pa je teško procijeniti koncentraciju plastike konvencionalnim metodama poput analize želučana sadržaja, kaže Germanov. "Stoga koristimo nesmrtonosne metode prikupljanja malih količina tkiva koje testiramo na tragove kemikalija uz pomoć sofisticiranih i osjetljivih analitičkih metoda", kaže ona.
Mnoge životinje koje se hrane filtriranjem vode žive dugo i imaju malo potomaka tijekom čitavog života.
Maria Cristina Fossi, koautorica studije, kaže da druga studija koju je vodila o kitopsinama u Kalifornijskom zaljevu i o kitovima perajarima u Mediteranu potvrđuje izloženost toksičnim kemikalijama. "Kako su to žarišne točke za zagađenje mikroplastikom, naši rezultati mogli bi pokazati da te životinje unose mikroplastiku na područjima na kojima se hrane", kaže ona.
Po njezinu istraživanju kitopsine bi mogle unositi 171 komad plastike dnevno, nakon što su znanstvenici pronašli prosječno 0,7 plastičnih komada po prostornom metru vode oko poluotoka u Kalifornijskom zaljevu, koji je važno područje hranjena za ugrožene kitospine.
Germanov, koja studira na australskom sveučilištu Murdoch, kaže da zagađenje mikroplastikom može potencijalno zagaditi staništa populacije već ugroženih vrsta. "S obzirom na očekivani porast proizvodnje plastike globalno buduća bi se istraživanja trebala usmjeriti na obalna područja u kojima se zagađenje mikroplastikom preklapa s ključnim područjima za razmnožavanje i hranjenje tih ugroženih životinja".
Od 2015. proizvedeno je više od 6,3 milijarda tona plastičnog otpada u svijetu a samo se 20 posto reciklira ili uništi spaljivanjem. Ostatak završi u okolišu.
Znanstvenici pišu da se kemikalije i predmeti povezani s plastikom mogu desetljećima nakupljati i promijeniti biološke procese kod životinja vodeći u izmijenjeni rast, razvoj i reprodukciju uključujući smanjenu plodnost. "Dok još treba potvrditi konačnu vezu između unosa mikroplastike i izloženosti toksinima kod onih koji se hrane 'filtriranjem' vode, studije o morskim pticama i malim ribama pokazale su vezu", kazala je Elitza Germanov, voditeljica istraživanja.
U posljednje vrijeme mnogo je izvješća i istraživanja koja pokazuju da se morski svijet suočava s egzistencijalnim prijetnjama od milijuna tona plastičnog otpada koji svake godine završava u oceanima. Prošle godine bilo je izvješća o uginulom kitu s više od 30 plastičnih vrećica u želucu u Norveškoj, a u Francuskoj pronađeno je truplo kita s 800 kilograma plastike. Organizacija UN-a za oceane nazvala je to "planetarnom krizom" s obzirom na očekivani porast proizvodnje plastike u svijetu.
