Planirajući gospodarski oporavak važno je razmotriti na koji način će se EU suočiti s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom (NNN). Takve aktivnosti dovode u opasnost naše već ugrožene i oskudne riblje resurse.
Zagreb - Pandemija koronavirusa pokazala je mnoge manjkavosti ekonomskog sustava, pa tako i sektora ribarstva. Planirajući gospodarski oporavak važno je razmotriti na koji način će se EU suočiti s nezakonitim, neprijavljenim i nereguliranim ribolovom (NNN). Takve aktivnosti dovode u opasnost naše već ugrožene i oskudne riblje resurse. Na globalnoj razini, svaki šesti proizvod na našim tanjurima dolazi upravo iz takvih izvora. Vrijeme je da se ozbiljno pobrinemo za zdravlje mora i oceana koji su ključni za sigurnost opskrbe hranom.
WWF-ov izvještaj pokazuje da glavni akteri, uključujući države članice EU-a, ne provode učinkovito mjere upravljanja ribarstvom - provjere aktivnosti plovila nisu redovne, a sankcije su slabe ili nepostojeće. Time se direktno potiču neodržive ribarske prakse koje mogu postati plodno tlo za organizirani kriminal i korupciju. Jasnoća o tome kako proizvodi iz ribarstva stižu na europsko tržište presudna je za postizanje održivog plavog gospodarstva.
"Unatoč pravilima EU-a, ilegalni proizvodi iz ribarstva i dalje cirkuliraju europskim tržištem. U vrijeme kada su suradnja i jedinstvo važniji nego ikad prije, EU mora osigurati stabilnost te otkloniti prijetnje koje uzrokuje neodrživo trgovanje proizvodima iz ribarstva ", rekla je dr. sc. Antonia Leroy, voditeljica Ureda za morsku politiku pri europskom uredu WWF-a.
Iako je EU kao najveći svjetski uvoznik proizvoda iz ribarstva uspostavila zakonodavstvo za rješavanje problema neodrživih proizvoda, uključujući formiranje Zajedničke ribarstvene politike (ZRP) i Uredbu za zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova, to nije u potpunosti eliminiralo penetraciju takvih prozvoda na europsko tržište.
Prekomjernom izlovu doprinose i aktivnosti europske flote u trećim zemljama. Osim negativnih posljedica za život u moru to dovodi do smanjenja resursa dostupnih lokalnom stanovništvu. Uz propadanje lokalne industrije i sve veću nesigurnost opskrbe hranom, ribari i ribarice se često odlučuju za nezakonite aktivnosti, a mladi napuštaju ribarske zajednice. Osim toga, nezakoniti, neprijavljeni i neregulirani ribolov doprinosi kriminalnim aktivnostima, poput krijumčarenja droge i trgovine ljudima. Nedostatak sljedivosti povećava rizik da takva vrsta proizvoda iz ribarstva pronađe svoj put do europskog tržišta, čime kao potrošači nesvjesno podržavamo navedene aktivnosti. Zbog toga je iznimno važno da uspostavimo kvalitetan sustav sljedivosti, a transparentnost postane norma na svim razinama.
“Situacija je ozbiljna i oporavak moramo planirati pametno. Zaštita života u moru je imperativ, moramo učiniti sve kako bismo spriječili nezakonite i neodržive ribolovne aktivnosti. Svi dionici u lancu opskrbe, od vlada do potrošača, odgovorni su za oporavak i otpornost oceana, te za život onih koji ovise o proizvodima iz ribarstva kao glavnom, često jedinom, izvoru hrane i prihoda”, dodaje Danijel Kanski, voditelj morskog programa u WWF Adriji.
