nauCAT©
Ironično, no pravi je paradoks današnjeg napretka oslanjanje na ovaj zagonetni materijal. Kako su mnogi veliki izumi 20. stoljeća napravljeni iz plastike, često se gubi iz vida kako je plastika napravljena iz vrlo toksičnih kemikalija koje tijekom proizvodnje mogu onečistiti okoliš i mogu ući u naša tijela kroz pakiranja hrane, igračaka, itd. Ukratko, plastika utjelovljuje Mefistofelesovu dvojbu između pogodnosti s jedne strane i ekološkog rizika s druge.
Ako stavimo potencijalne rizike na stranu, postoji jedan nepobitan problem s plastikom: nema dobrog načina njenog uništavanja. Iako je recikliranje prvi važan korak, reciklirani proizvod teče svojim tokom i na kraju postaje otpad. Što onda? Dvojba je da se naftno-bazirana plastika ne može vratiti u prirodu bez da uzrokuje probleme. Ako je se spali, oslobađa CO2 i vraća ga natrag u atmosferu, pri čemu će pridonijeti klimatskim promjenama. Ako je zakopamo u zemlju, ona će pridonijeti otrovnom onečišćenju koje će trajati tisućama godina. A ako je bacimo na zemlju ili u more, ona će negativno utjecati na živote milijuna životinja i morskih bića, kao i njihovim nadolazećim generacijama.
Pa što sad mi možemo tu napraviti? Nema ni jednog lakog načina, posebno ako imamo potrebu za plastičnim vampirskim zubima, no evo par ideja:
1. Najradikalnija i najzahtjevnija mjera je što manja potrošnja. Manje stvari, manje otpada. To isto znači i manje novca, što znači manje rada, pa će ostati više vremena za zabavu...
2. Uvijek koristiti već rabljene vrećice. Jel' to stvarno tako teško?
3. Ostavite svu plastičnu ambalažu iza dućana. Uskoro će shvatiti poruku (ili je na kraju staviti u neke reciklažne kante).
4. Umjesto vrećice tražiti nešto što će se samo raspasti u prirodi (papir nije pravi odgovor za znanost). Ako je plastika stvarno potrebna, onda bi ona trebala biti napravljena iz neke obnovljive sirovine kao što je šećer a ne nafta (da, plastika se može izraditi iz šećera).
5. Borite se za reciklirajući apartheid: stavite SVU plastiku u reciklažnu kantu za smeće. Reciklirajuća industrija može profitabilno obraditi 'ostalu' plastiku, samo je lijena.
Postoje mnoge stvari koje se mogu napraviti ako ste dovoljno ekološki osviješteni. Najvažnije, stvarno bi se mogao uvesti 'porez za onečišćivanje', kad bi zakonodavstvo osiguralo zakone koji bi osigurali da je proizvođač odgovoran za čišćenje smeća koji njegov proizvod napravi. Već predugo prihvaćamo da tvrtke koje prodaju smeće ne moraju osigurati način da se to smeće ukloni. To tako više ne ide. Ako se nećemo drugačije ponašati, suočit ćemo se sa sjajnom budućnosšću, ali zagađenu plastikom.
Zapamtite! I opušci cigareta su plastika. Ne bacajte ih u more!!!
