Kako loviti lukave i podozrive ribe?

29.10.2022 nauCAT
  •  Share on X
Kako loviti lukave i podozrive ribe?

Autor: Boris Bulić / Radio Zadar / HRT

U moru postoje opreznije i manje oprezne ribe ili kako to volimo reći lukave i one još lukavije. Običnim i ne pretjerano opreznim ribama većina ribolovaca zna doskočiti, no one koje su posebno oprezne ipak ne love svi, ili barem ne svi s jednakim uspjehom.

I baš kao što postoji rješenje za sve ostale situacije, tako postoji rješenje i za svaku lukavu i onu još lukaviju ribu. Naravno, tih je rješenja više, no generalno gledajući, jedno od najčešće korištenih i najlovnijih je ribolov tehnikom á volo.

Dvije udice
Ta je tehnika stara vjerojatno koliko i sam ribolov i tu zapravo nema neke velike mudrosti. Dakle, najjednostavnije rečeno, na pribor, bilo u lovu iz ruke ili pomoću štapa, na kraj strune se postavlja jedna do dvije udice pa se nakon ješkanja sistem izbacuje u more u lovnu zonu. 

Važno je da sistem bude potpuno neopterećen što znači da na njemu nema ni olovnica, ni plovka, a ne bi trebalo biti ni vodene kugle ili bombarde koje omogućuju dalje izbačaje uz relativno neutralnu prezentaciju. Dakle izvorna á volo tehnika je tehnika u kojoj na sistemu nema nikakvog opterećenja osim same težine ješke i udice.
Naravno, á volo tehnika je kao i sve ostale ribolovne tehnike doživjela svoje brojne varijacije uvjetovane ponajprije vremenskim uvjetima koji vladaju na terenu, lovnom dubinom, jačinom vjetra ili kurenta.

Tako neke inačice á volo tehnike mogu imati i dodatna opterećenja. Naravno da onda više ne govorimo o izvornoj, originalnoj tehnici već o varijaciji.

Nastala iz puke potrebe
Većina tih varijacija je nastala iz puke potrebe.

Primjerice, u situaciji u kojoj se cijela srdela u jak kurenat izbaci á volo sistemom, velika je vjerojatnost da će kurenat napeti strunu toliko da će ta srdela nakon nekog vremena isplivati na površinu ili se barem nalaziti u maksimalno gornjem sloju mora. 

Takva prezentacija unatoč savršeno postavljenoj ješki bitno smanjuje mogućnost kačenje ribe koja se može nalaziti na dva ili tri metra dubine ili u 'pola mora', a gdje bi ta srdela lagano tonući tijekom lova zapravo trebala i dospjeti. Zbog toga se na pribor u takvim situacijama može postaviti malo sačmastih olovnica koje bi tu srdele u tako jako zategnutom sistemu u nekom trenutku ipak dovele na lovnu dubinu i tako omogućile lov i eventualno kačenje.

Pa u obalnom se ribolovu često dogodi da je jato ribe prisutno, ali dosta daleko od obale tako da ga se udicom otežanom samo sa ješkom ne može doseći. U toj se situaciji može koristiti vodena kugla ili bombarda postavljena na oko metar udaljenosti od udice, najčešće na spoju osnove i predveza. Takav način lova omogućuje dalek domet uz neutralnu montažu, no tada zapravo više ne možemo govoriti o á volo tehnici već o bombardi.

Sporedna tehnika
Da pojasnimo, to pomagalo najviše nalikuje teškom plovku no za razliku od plovka nakon što dospije u more ne pluta, ali ni ne tone, tako da nam zapravo samo pomaže dosegnuti željenu daljinu.

Á volo tehniku najčešće koristimo u ribolovu lukave i podozrive ribe poput primjerice brancina, no jednako se tako često koristi i u lovu strijelki. Naravno, tada se na kraju nalazi i sajlica koja premda neznatno, ipak cijelom sistemu daje dodatno otežanje. No budući da se ne radi ni o čemu drugom doli o struni koja u ovom slučaju sajla, i dalje se može govoriti o originalnoj á volo tehnici.

Á volo tehnika se u ribolovu iz barke često koristi kao sporedna tehnika dok se primarnom tehnikom, primjerice, lovi prinudna riba. U tim se situacijama često izbacuje jedan á volo sistem koji će čekati uglavnom nekakvu plavu ribu poput palamide, luca, lokarde ili skuše.

Dakle, generalno neke velike tajne i fame oko á volo tehnike zapravo nema. Sve se svodi na to da se neotežan sistem izbacuje u lovna zonu gdje se čeka griz ribe.

Slobodni hod špule
Naravno, kod takvog lova, kao uostalom i kod klasičnog lova na fermu, jako je važno da struna na obali ili u barci bude dovoljno opuštena kako ne bi došlo do trganja u slučaju griza jače ribe što se može postići na više načina.

Ako se lovi sa štapom, tada se najčešće koriste role sa slobodnim hodom špule kod kojih se onda kočnica otpusti toliko da griz može rezultirati kvalitetnim kačenjem, a da istovremeno u slučaju preopterećenja kočnica prokliže tako da ne može doći do pucanja strune.

Ukoliko se lovi iz ruke, tada je idealno otpustiti nekoliko metara strune koja će ležati na obali ili u barci. Ostatak strune koji se nalazi u moru mora biti labavo pričvršćen bilo kakvim utegom, štipaljkom ili nekim drugim sličnim sistemom za rub obale ili barke, a koji će moći indicirati griz ribe ukoliko ga ne uspijemo vidjeti u trenutku kad do njega dođe.

Brumanje
Za takvo indiciranje postoji cijeli niz različitih indikatora koji se mogu naći na tržištu i koji u pravilu nisu pretjerano skupi.

Ako ribe nema, ili je barem nema u blizini, onda je, kao uostalom i u lovu svim drugim tehnikama, idealno brumati vodeći računa svakako o tome da ribu koju privlačimo brumom trebamo pobuditi na hranjenje i tako joj probuditi apetit, a nipošto je pritom ne nahraniti. 

Stoga brum koji koristimo treba biti praktički tekući kako se riba ne bi brzo zasitila, a nakon čega bi joj naša ješka postala potpuno nezanimljiva.

Fluorokarbonske strune
Budući da je u lovu á volo tehnikom poanta prvenstveno u tome da prezentacija bude što je moguće prirodnija, u tom smislu treba koristiti što je moguće tanje fluorokarbonske strune. Pritom nipošto ne treba pretjerivati već promjer i nosivost predveza uskladiti s očekivanom težinom lovine.

A predvez ne mora biti posebno dug. Dapače, ukoliko je predvez duži od metra tada će u zabacivanju spojni čvor najčešće zapinjati za provodnike. Idealno je da spojni čvor između osnove i predveza bude izvan vršnog, najmanjeg provodnika čime će se omogućiti lakši i dalje domet.

A sama montaža ješke mora biti takva da kod ribe ne probudi sumnju, a što znači da udica mora biti dobro skrivena s tim da vrh obavezno mora viriti tako da se riba u slučaju otkrivanja prevare ne može osloboditi ni ješke, a ni udice. Upravo zahvaljujući tome, kod lova á volo tehnikom, u 90 posto slučajeva dolazi do samokačenja ribe nakon čega ju je potrebno još samo izvući.

Najčitanije