Autor: Antonio Svorenji/Biologija
foto: Pixabay
Gotovo svi su upoznati s činjenicom kako oceani i mora prekrivaju više od 70 % površine Zemlje. Međutim, nedovoljno je prepoznato kako su oceani, mora i obalna područja esencijalni dio Zemljinih ekosustava te kako o njima ovisi cijelo čovječanstvo, bilo na obali ili u dubokoj unutrašnjosti kontinenata! Zašto?
Više od tri milijarde ljudi direktno ovisi o oceanima, morima i obalnim područjima (gotovo polovica svjetske populacije ovisi o ribi kao glavnom izvoru bjelančevina).
Svi mi o njima ovisimo jer su primarni regulatori klime, važan spremnik ugljikova dioksida i ostalih stakleničkih plinova (umjesto da se ugljikov dioksid nakuplja u atmosferi dijelom se otapa i skladišti u vodi), izvor hrane, vode i kisika te ogroman rezervoar bioraznolikosti. Spomenimo i usluge ekosustava, termin koji se koristi za dobrobiti koje prirodni ekosustavi daju ljudima. Neke od usluga ekosustava koje dobivamo od oceana, mora i obalnih područja su hrana, skladištenje ugljika, zaštita obalnih područja (na primjer šume mangrova), filtracija vode (proces važan za ravnotežu nutrijenata i sedimenata u kojemu sudjeluju organizmi poput školjkaša, morskih spužvi i mangrova) te mogućnost za rekreaciju i turizam.
Problem je što su oceani, mora i obalna područja izloženi brojnim antropogenim utjecajima koji ih degradiraju, uništavaju i ugrožavaju, a time i smanjuju njihovu mogućnost pružanja navedenih usluga ekosustava. Klimatske promjene, zakiseljavanje oceana, zagađenje, neodrživo vađenje resursa (od riba do fosilnih goriva), fizičke promjene i uništavanje morskih i obalnih staništa samo su neki od njih.
Stanje u svijetu
Problemi očuvanja morskih staništa i vrsta razlikuju se na lokalnoj ili regionalnoj razini, ali glavne prijetnje morskom okolišu uglavnom su zajedničke. Na primjer, zakiseljavanje oceana prijetnja je svim morskim okolišima i njihovim uslugama ekosustava te se do kraja 21. stoljeća predviđa povećanje kiselosti od 100 do 150 % (prema nekim projekcijama i za 120 % do 2060. godine) što bi negativno utjecalo na skoro polovicu morskih organizama.
Naime, ugljikov dioksid (CO2) ispušta se u atmosferu uslijed brojnih ljudskih aktivnosti, a dio se otapa u oceanima pri čemu se događa niz kemijskih reakcija (poput nastanka ugljične kiseline), a taj proces nazivamo zakiseljavanje oceana. Čak i kada bi se količine CO2 koje završe u atmosferi značajno smanjile, oceani bi bili dugoročno izloženi preostalom ugljikovom dioksidu i procesu zakiseljavanja.
Zakiseljavanje oceana je progresivan proces koji mijenja kemiju vode i jedan je od ključnih procesa za koje se očekuje da će imati velik utjecaj na morske ekosustave i njihovu sposobnost da apsorbiraju CO2 u budućnosti.
Površina područja bitnih za morsku bioraznolikost koja su pod zaštitom se povećavaju! 2000. godine tako je bilo zaštićeno 30,5 % tih područja, 2015. godine 44,8 %, a 2019. godine 46,0 %. Uz to, spomenimo i Sporazum o mjerama države luke za sprečavanje, suzbijanje i zaustavljanje nezakonitog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova (The Port State Measures Agreement - PSMA), prvi obvezujući međunarodni dogovor koji je stupio na snagu 2016. godine i koji je potpisalo 97 zemalja, uključujući cijelu EU. Prema UN-u PSMA je označio početak nove ere u borbi protiv ilegalnog, neprijavljenog i nereguliranog ribolova.
Ribolov, odnosno prelov riba neizostavna je stavka kada se govori o 14. cilju održiva razvoja. Prelov ribe može utjecati na cijeli morski ekosustav i uzrokuje velike poremećaje u hranidbenim mrežama, odnosno hranidbenim odnosima. Prisutan je i veliki problem morskog otpada, a posebno mikroplastike.
Stanje u Hrvatskoj
Jadransko more je plitko i poluzatvoreno more te je stoga i pod povećanim rizikom od posljedica intenzivnih ljudskih aktivnosti poput turizma, ribolova, marikulture, pomorskog prometa i eksploatacije ugljikovodika. Suočeno je i s prijetnjama klimatskih promjena, onečišćenja s kopna, uništenja obalnih ekosustava, invazivnih vrsta, obalnog razvoja, slučajnog ulova i dr.
Što mi kao pojedinci možemo učiniti kako bismo zaštitili more?
Možemo se upoznati sa zakonima koji štite podmorje Jadrana te ih poštivati; pravilno postupati sa smećem i otpadom, ne uznemiravati morske organizme; ako je moguće, privezati umjesto usidriti plovilo jer sidrenjem možemo uništiti livade morskih cvjetnica; poduprijeti organizacije, institucije i projekte koji se bave zaštitom podmorja te se uključiti u razne akcije očuvanja; prijaviti nalaze morskih sisavaca i kornjača, a posebno markiranih, ozlijeđenih ili uginulih jedinki te još mnogo toga.
Inicijativa „Za Zlarin bez plastike" pokrenuta je 2018. godine i ima za cilj da Zlarin postane prvi otok u Hrvatskoj bez jednokratne plastike, da se osvijesti potreba smanjenja smeća te da se počne kompostirati sav organski otpad.
Spomenimo i održivo ribarstvo u Hrvatskoj. Ono se odnosi na odgovorno upravljanje ribljim fondovima, njihovu zaštitu i očuvanje. Neke od mjera upravljanja ribarstvom potiču zadržavanje tradicionalnih djelatnosti, a time i pridonose ostanku stanovništva na otocima i daljnjem razvoju otočnih zajednica. Od 2019. godine novitet je i korištenje dronova za nadzor i kontrolu ribarstva, izviđanje morskih i kopnenih područja te praćenje legalnih ili ilegalnih ribolovnih aktivnosti.
Ovaj članak nastao je u sklopu projekta "LORA - laboratorij održivog razvoja". Više o projektu i ostalim ciljevima održivog razvoja čitajte na http://lora.bioteka.hr.
