Autor : Nikola Medić / Biologija
Plastika u moru (foto: NOAA)
Ocean sadrži ogromne količine plastičnog otpada koji pluta ispod površine u obliku sićušnih čestica. Morski mikrobiolog Tracy Mincer tvrdi da svaki komadić plastike pod elektronskim mikroskopom postaje "oaza biološke aktivnosti". Kako dolazi do ovog fenomena, doznajte u nastavku.
Mincer i njegovi suradnici s Oceanografskog instituta Woods Hole istražili su ostatke ribolovnog najlona, plastične vrećice i plastične pelete izvađene iz Sargaškog mora. Sargaško mora nalazi se na sjeveru Atlantskog oceana gdje morske struje uzrokuju akumulaciju otpada. U tom području prisutno je više od 1100 tona plastičnog otpada. Na uzorcima pregledanim elektronskim mikroskopom znanstvenici su uočili da bakterije buše male rupe na površini plastike. Mincer to uspoređuje s bacanjem brikete za roštilj u snijeg. Poznate su već bakterije koje razgrađuju plastični otpad na odlagalištima, no ovo je prvi put da su takve bakterije koje razgrađuju plastiku otkrivene u moru.
Ovaj rad predstavljen je na 5. Međunarodnoj konferenciji o morskom otpadu u Honoluluu na Havajima 24. i 25. ožujka 2017.
Otkriće bakterija koje razgrađuju otpad objašnjava smanjenje količine morskog otpada unatoč porastu onečišćenja u svijetu (u posljednjih se 40 godina količina akumuliranog plastičnog otpada u moru udvostručila). Istraživačima, međutim, još uvijek nije jasno jesu li nusproizvodi razgradnje plastike toksični i mogu li se akumulirati u hranidbenom lancu. Mincer tvrdi da je svakako potrebno shvatiti cjeli mehanizam razgradnje plastike i utvrditi postoji li negativni učinak na hrandibenu mrežu.
Mark Brown sa Sveučilišta u Dublinu tvrdi da plastika sadži toksične tvari poput ftalata, a na svoju površinu može apsorbirati i druge zagađivače u morskom ekosustavu. Toksične kemikalije iz bakterija koje se hrane plastikom prenose se hranidbenom mrežom na ostale organizme koje se hrane bakterijama i na taj način dolazi do biomagnifikacije.
Biomagnifikacija je pojam koji se koristi u ekotoksikologiji za porast koncentracije zagađivala u članovima hranidbenog lanca, proporcionalno s razinom hranidbenog lanca. Nusproizvodi razgradnje plastike i njihovo kretanje u hranidbenom lancu od velike su važnosti zbog toga što se čovjek nalazi na samom vrhu hranidbenog lanca.
Linda Amaral-Zettler s Instituta za biologiju mora u Woods Holeu i Tracy Mincer pomoću genetičkih i molekularnih metoda dokazali su da osim bakterija iz skupine Vibrio na česticama plastike žive i eukariotski organizmi. Tako se na ovim „mikrobnim grebenima" mogu pronaći i alge te druge skupine organizama koje plastične plutajuće objekte smatraju relativno stabilnim domom. Takvu kompleksnu životnu zajednicu nastalu antropogenim djelovanjem nazvali su plastisferom.
Znanstvenici s Instituta Woods Hole nastavit će s istraživanjem mikroorganizama koji žive na plastičnom otpadu u moru te pokušati utvrditi koje su zapravo posljedice razgradnje plastike za morski ekosustav.
Izvori:
Nature.com
Ncbi.nlm.nih.gov
Acs.org
Povezani članci
Zanimljivosti & događaji
Još jedan incident s katamaranom
Katamaran “Silba” doživio je pomorsku nesreću prilikom pristajanja u Božavu
