Autor: Boris Bulić / HRT / Radio Zadar
Foto: Boris Bulić / Radio Zadar
U ovo doba godine riba je vrlo aktivna, a vjetrovito vrijeme obično natjera ribolovce da odustanu od ribolova i barke ostave vezane u portu.
Oni koji ne mogu odoljeti zovu znaju gdje će naći zavjetrinu, ali isto tako znaju da im barka neće mirovati. Sidrenje nije opcija jer to plaši ribu. Naš je savjet, ne sidriti se i pokušati loviti uz rub kurenta.
Ovaj vikend južina
Možemo reći da jesen koja sada više nije tako daleko prezentira svoju uvertiru. Tako preko nas upravo prelazi ciklona koja je kriva za ovo jugo i kišu.
Dakle, općenito gledano, nalazimo se u jednom prijelaznom vremenskom razdoblju tako da će u tjednu koji je pred nama dominirati vjetrovi iz drugog kvadranta. Jugo, malo jače, pa malo slabije, s repovima od bure i tramuntane kao da nam želi ukazati što nas tek čeka.
No vremenske su prilike ili neprilike ono s čim su se svi ribolovci u principu naučili nositi. Kada su vremenski uvjeti nepovoljni barke ostaju vezane, pa se jedino u zavjetrinskim zonama može loviti i to uglavnom s kraja, najčešće spinajući ili krajem dana loveći lignje.
Gdje se po ovom vremenu izlazi na more?
Zadarska županija je velika tako da isti vremenski uvjeti nemaju na sve dijelove isti efekt. Tako, recimo, već danas, dok u Zadarskom kanalu jugo doseže i preko 6 metara u sekundi, taj je isti vjetar u Vrškom akvatoriju, a i u dobrom dijelu Velebitskog kanala doslovno prepolovljen što tamošnjim ribarima i nije neka nepremostiva prepreka za ribolov.
Osim toga, u mnogim je situacijama umjeren vjetar okidač za riblju aktivnost, pogotovo u ovo doba godine, a što svi koriste smatrajući sidro nužnim zlom.
Da bi se ostalo na željenoj poziciji brod se naravno, mora sidriti, a ukoliko dolazi do promjene smjera vjetra ili kurenta tada bi se trebalo sidriti s dva sidra, a što je onda dvostruko nužno zlo.
Sidro plaši ribu, pogotovo onu pravu
To je u mnogim situacijama pogubno za ribolov. Koliko god pažljivo spustili sidro, udarac u dno je buka koja uvijek izazove pomutnju i uplaši ribu.
Dio ribe, prvenstveno one sitnije, brzo se vrati, no one udičarima zanimljivije vrste sporo se vraćaju ili se, što je nažalost češći slučaj, uopće ne vrate. To nije čudno, jer su upravo zahvaljujući svojoj podozrivosti i oprezu uspjele preživjeti i narasti toliko da ih možemo zvati velikim ribama.
Osim toga, sidro se s brodom povezuje konopom koji provjereno plaši ribu. Upravo se iz tog razloga nakon što sidro dotakne dno pušta još desetak paši konopa kako bi se lovna zona odmakla od sidra i sidrenog konopca.
Evo jedan mali primjer… Loveći jednom prilikom noću uz hrid Bivošćak, dobijao sam lijepe fratre. Lovio sam tako što bih prišao hridi na desetak metara, spustio pribor u more i pustio da me vjetar i kurenat ponesu od hridi. Čim bih se odmakao desetak metara dobio bih griz i izvukao fratra, rijeko kada lakšeg od 40 deka. Dok bih skinuo ribu i preješkao morao bih se opet vraćati na poziciju jer su vjetar i kurenat bili poprilično jaki. Nakon desetak takvih vraćanja zamorio sam se pa sam iznad najizglednije točke odlučio baciti sidro jer sam sve ribe dobijao u tom krugu od deset-petnaest metara.
No kako sam spustio sidro nisam više dobio nijedan griz. Kompletna riblja aktivnost je prestala. Nakon pola sata takve neaktivnosti sam podigao sidro i u idućih pet minuta ponovo dobio griz i nastavio s uspješnim ribolovom.
Naravno, na pozicijama na kojima je uspjeh provjereno zagarantiran, sidro je neophodno, ali na nepoznatim terenima ili pak na terenima na kojima je dno manje više ujednačeno, sidro može biti vrlo ograničavajući faktor.
Ribolov po rubu kurenta
Gledajte, ne treba misliti da je dovoljno doći usred nekakvog mora, spustiti pribor i pustiti da se s nama igraju vremenske sile, prilike i neprilike i pritom očekivati pune jacere.
Da bi lov u kurentu bio uspješan ponajprije valja naći rub kurenta, odnosno otkriti u kojem se dijelu mora riba aktivno hrani.
Idealno je pronaći liniju kurenta pa se zaustaviti na njenom vanjskom rubu. Liniju kurenta nije teško pronaći i prepoznati. Taj je dio površine uglavnom znatno ravniji od ostale površine i proteže se kao glatka vijugava cesta.
Ukoliko se zaustavimo po sredini te 'ceste' strujanje bi nas moglo prebrzo odnijeti pa je puno praktičnije odabrati sam rub. U zavisnosti od jačine strujanja i brzine vjetra odabrati ćemo različitu težinu olovnica, no na nekakvim dubinama do 40 metara s olovnicom od 60 do 80 grama ne može se pogriješiti. Ostatak pribora treba prilagoditi tome i tada sve postaje optimalna rutina.
Loveći na ovakav način olovnica kucka i grebe po dnu, dok se prame polako kreću u istom ritmu. Poželjno je povremeno otpustiti metar-dva strune kako bi se na dnu sve zaustavilo i na taj način omogućilo potencijalno zainteresiranim, ali nesigurnim ribama da se odluče za griz.
Što je sa zadjevima?
Istina, lov u pokretu je često povezan sa zadjevima pa je stoga poprilično neprimjeren za lov na teškim terenima. No zato je na ujednačeno ravnim dnima prvi izbor i najbolja opcije.
A ako se pokaže da je lovna zona, ili nekakav hot spot, ipak ograničen samo na nekoliko kvadratnih metara dna, najmanji je problem spustiti sidro, naravno dovoljno daleko, i po sidrenom se konopcu spustiti do željene točke.
Treba biti spreman i za kišu, vjetar i sunce
Kraj ljeta i početak jeseni su varljivi, puni nestabilnih vremenskih uvjeta. Već se puno puta dogodilo da se isplovi po suncu, a vrati po kiši. Stoga treba biti pripravan na sve, od sunčane vrućine do nevremena, pri čemu treba posebnu pozornost obratiti na grmljavinsko nevrijeme kada bi sve štapove trebalo sklopiti i položiti na dno barke ili na zemlju ako lovimo s obale.
Naime, većina je ribolovnih štapova grafitne strukture tako da se po grmljavinskom nevremenu ponašaju kao pravi gromobrani. Stoga dok grmi dopustite da ribolov makar za to kratko vrijeme ode malo u drugi plan.
