Autor: Hrvoje Gunjača/More/B.A./HRT
Foto: More / HRT
U Betini je svečano porinuta obnovljena gajeta "Marija". Još jedna je to dobivena bitka u nastojanjima da revitalizira naša ploveća baština. Gajeta starog tipa gradnje, iznimno bogate i zanimljive prošlosti, bit će ploveći eksponat Betinskog muzeja drvene brodogradnje, koji je brod otkupio. Svoje je latinsko jedro Marija već razvila - na betinskoj regati Za dušu i tilo.
Sagrađen u betinskom škveru Filipi 1922. godine, broji pomlađeni drveni starac gotovo cijelo stoljeće! Šest je desetljeća vjerno služio obitelji na Pašmanu.
- Bila je hraniteljica familije i pokojni dida je uvik, kad god spomenemo brod ili gajetu - "Pusti mi moju Mariju!" Marija je bila pokojna baba, govori nam Šime Stagličić, potomak dugogodišnjih vlasnika broda s otoka Pašmana.
- Zamislite kad nekoga imate 60 godina u familiji! Znači, s njime se rađalo, s njime se umiralo, dodaje.
Brodila je Marija životom težačke gajete. Ponekad i ribarske. Stari su je vlasnici prodali teška srca, već oronulu.
- Dida je kupija, stric i otac - i na kraju ja i brat, kaže Stagličić suznih očiju.
- Svi smo bili vezani za nju, dodaje.
Dario Filipi, član udruge Betinska gajeta 1740. i potomak poznate brodograditeljske obitelji, kaže da su se vlasnici odlučili na prodaju kad su čuli da je žele vratiti u Betinu i obnoviti tako da bude izvorna, kao što je bila.
Gotovo pola Jadrana pročešljali su zaljubljenici u betinsku gajetu kako bi pronašli brod izvorna oblika - iz ere prije motora. Mariju su s Pašmana dovezli pokojnome betinskom meštru Ćiri Burtini.
- Kad je Ćiro vidija, bija je presretan. Reka je - to je to! Znači, nismo falili, kaže Filipi.
U Ćirovu je škveru gajeti i udahnut novi život. Sve skupa je ostalo 30 posto rebara. Sve drugo je novo. Sve se to odvijalo pod budnim okom legendarnog meštra, dok ga bolest nije shrvala.
- Kad smo je počeli, onda je Ćiro još bija živ. I po njegovoj komandi onda smo i aštu mećali provenu i krmeni masiv, onda je bila kolumba da se minja s krme, mankule i sve, i opase stavili. Onda je zadnji put povirija, pita - šta radite? Ja kažem - na gajeti, metnuli smo karocu, metnuli smo krmu, zoje, sve... Hm! Brzo radnu robu, kaže. Skinija se doli i onda je ugazija u radionu, pogleda - to je bilo zadnji put - i reka je: Ma nekoga su vraga zapamtili!, prisjeća se Siniša Mikin, betinski kalafat.
Gajetu je otkupio betinski muzej drvene brodogradnje, a obnova je financirana europskim novcem. Već pripremaju dokumentaciju za uvrštenje gajete - na listu kulturnih dobara Republike Hrvatske.
Ispraćena je Marija u novi život uz tradicionalnu i opjevanu feštu - kanatu. Bivšim je vlasnicima nakon porinuća - srce na mjestu! Potomak vlasnika Božidar Stagličić kaže da se od broda bilo teško rastati.
- Teško, ali - uša je u prave ruke. Tako da vidimo sad da je to - baš kako triba, kaže suznih očiju.
Razvila je Marija svoje latinsko jedro par dana nakon porinuća. U mjestu gradnje i uskrsnuća: na betinskoj Regati - Za dušu i tilo.
