Autor: Dr. Josip Orbanić | Glas Istre
Malo bi tko pomislio, da je savudrijski svjetionik zapravo prvi nagovjestitelj industrijske revolucije u Istri. Sve je zapravo povezano s parnim strojem, koji je promijenio svijet. Pojavom parobroda promijenio se način plovidbe. Tu promjenu su simboličko naznačili najveći istarski svjetionik u Savudriji i isplovljenje prvoga putničkog parobroda na Jadranu, tršćanske "Caroline" 1818. godine.
Da bi simbolika bila još veća i pošta je te godine uvela poštanski žig, kao dragocjen dokaz datuma obavljene komunikacije. Malo kasnije je i parna lokomotiva nagovijestila nove dimenzije putovanja na kopnu. Započeli su sa radom prvi parni mlinovi i parni pogoni u tvornicama, vodovodima i drugdje.
Počeo raditi u noći 17. travnja 1818.
Trideset šest metara visok svjetionik je svijetlio 17 milja daleko i upozoravao moreplovce na opasnost najzapadnijeg rta Istre, a parobrodi su navijestili udobna i brža putovanja širom svijeta. Najveći svjetionik u Istri, i ujedno prvi moderni svjetionik izgradila je deputacija Tršćanske burze u Savudriji na istoimenom rtu.
Svjetionik je radio na plin koji je nastajao izgaranjem ugljena i prvi put je bio upotrijebljen na njemu. Projekt je napravio arhitekt Pietro Nobile (1774-1854), koji je projektirao i cestu Trst-Pula i drugo. U Istri su još dva značajna svjetionika, Porer izgrađen 1833. godine na istoimenom otočiću, jugozapadno od južnog rta Istre Kamenjaka i Sv. Ivan na Pučini, izgrađen 1853. godine, na najjužnijem otočiću arhipelaga od 13 otoka ispred Rovinja, od kojeg je udaljen 3,5 kilometara. Navedena tri svjetionika najpoznatiji su na istarskoj obali od Milja do Voloskog. Pošto danas svjetionici nemaju posada, koriste se za turizam.
Izgradnja svjetionika je započela u ožujku 1817. Korišten je lokalni kamen izvađen na obližnjoj obali i obrađen na terenu. U noći 17. travnja 1818., nakon pokusnog rada, svjetionik je započeo raditi. Paljenju svjetala prisustvovao je sam car Franjo I, koji je tada bio u posjeti Trstu.
