Autor: mondo.me
Istraživanjem CDE zabilježeno je nešto više od 50 jedinki ajkula na sedam lokaliteta, što govori da broj tih vrsta nije, kako se misli, povećan, već smanjen, pišu Vijesti.
Ilija Ćetković iz CDE, rekao je Vijestima da se dvogodišnje istraživanje odnosilo na dio morskog ribarstva čiji je cilj izlov tune i druge krupne plave ribe, a predmet istraživanja bio je uticaj pelagičnih parangala (ribolova sa posebnom vrstom udice) i Big Game Fishinga (sportskog ribolova na tune), ali i mreža stajaćica na ajkule.
On je naveo da su najčešće domaće vrste većih ajkula su pas modrulj, mako ajkula i ajkula lisica.
Prema Ćetkovićevim riječima, Jadran “ima i više manjih vrsta ajkula, među kojima su morska mačka, pas pena, pešikan i druge”.
“Ljudi nekad steknu mišljenje da se njihova brojnost povećala, sto se obično događa tokom turističke sezone. To je lako objasniti, jer je u tom dijelu godine na moru veliki broj ljudi u ribolovu, jedrenju, ronjenju i drugim aktivnostima. Samim tim je uvećan i broj susreta sa nekom od više vrsta ajkula koje naseljavaju Jadran. Širenju tog mišljenja doprinosi i činjenica da svako ima telefon kojim može zabilježiti susret sa ajkulom, pa se te slike i snimci jako brzo šire u medijima i na društvenim mrežama”, kazao je Ćetković Vijestima.
On je objasnio da je smrtnost ajkula najčešće prouzrokovana nemogućnošću stalnog plivanja nakon susreta sa nekim od ribolovnih alata.
“U slučaju Big Game Fishinga, stvar koja najčešće presudi je želja za trofejem, odnosno ulovom ajkule, iako je izlov mako ajkule, atlantske ajkule, ali i neke od drugih vrsta zakonom zabranjen i nalaze se na listi Naredbe o lovostaju uzrasnih klasa riba i drugih morskih organizama”, objasnio je Ćetković.
Zakonom je utvrđeno da se ajkule moraju nakon ulova vratiti u more žive i nepovrijeđene.
“Morski pas modrulj nema nikakav stepen zakonske zaštite, međutim, iako je najčešća vrsta pelagijske ajkule u Jadranu, ima sve nižu prisutnost. Zbog toga apelujemo na ribare da puste žive jedinke ajkula, a dostave informacije o njihovom ulovu”, kaže Ćetković.
U Crnoj Gori su zakonom zaštićene i velika bijela ajkula i golema psina, koja se hrani planktonom.
Glavna prijetnja za ajkule je ribolov tune, kako komercijalni, tako i sportski. Većina tih vrsta je uhvaćena na parangalu. Često su pronađeni mrtvi na kukama, ali ako su živi, ribar ih ubija da bi dobio trofej, pišu Vijesti.
