LU SDŽ
Koliko dugo je trebalo da se nešto sveopće poznato, uvriježeno među Dalmatincima, konačno pretvori u jedan svakodnevni, baš svakodnevni, kako i zaslužuje – sasvim prirodni događaj slavljenja Dalmacije.
Jer promislite samo koliko se njih zove Jere, pa onda Jerko, pa onda Jerkov, kao vrhunski košarkaš Žele Jerkov koji je proslavio košarkaški klub Split, pa onda Jerković, kao Jurica Jerković koji je proslavio veliki splitski Hajduk...
Nema tome kraja. Sad bi se moglo nabrajat niz arhitekata, umjetnika, pjesnika, zidara, vinogradara... Hoće se reći samo to da je Jere zbilja ukorijenjen u Dalmaciji. A evo ga ove godine, vidi se, poznaje i cijeli svijet. Jer je obljetnica Svetoga Jere i sad se na sve strane priča o čovjeku koji je bio Dalmatinac i koji je ustanovio vrhunske intelektualne ideale i saznanja, a borio se protiv neznanja što ni danas nije nebitno jer se znanje ipak najteže usvaja
JER, SVETI JERE, PA NOVAK, GRGA, HVAR
Ima tu puno razloga, i puno „jer“ šta onako figurativno ispada jako bitno, jer – JER – ništa to nije slučajno, čak je možda i to JER dio našega svetoga Jere i njegove borbe za prodiranje do temeljnoga „jer“ i razloga, uzroka, sve do posljedica.
Sveti Jere, najveći dalmatinski svetac, ove obljetničke godine u kojoj je cijeli svijet priznao muku i žrtvovanje za znanjem Svetoga Jere našega dalmatinskog, otkrivamo koliko je on zbilja sveprisutan, ne zbog politike ili religije, nego zbilja kao Dalmatinac koji nas je sve oduševio i pronio po svijetu.
Zato se i Lučki vjesnik, časopis Lučke uprave Splitsko-dalmatinske županije, ponosi činjenicom da je u ovoj godini u četiri broja Lučkog vjesnika ispričao u nastavcima priču o životu svetoga Jerolima koju je s posebnom potporom Splitsko-dalmatinske županije ispisao hrvatski povjesničar i književnik Slobodan Prosperov Novak, inače potomak velikoga našega Grge Novaka.
HRVATSKA USRED RIMA
Ljeto je izmaklo pa više nema Lučkog vjesnika i red je da podsjetimo na sva četiri broja i feljton objavljen zahvaljujući književniku Novaku jer na izmaku ljeta slavilo se svetoga Jerolima, onda kad i dolazi njegov dan, Sveti Jerolim, na sam kraj rujna, mjeseca jematve i bujanja plodova naše dalmatinske prirode.
Eto samo za podsjećanje. A evo i jedne male sličice s otočića Jerolima na Paklenjacima ispred našeg najturističkijega otoka Hvara koji također poznaje cijeli svijet. Ne možeš vjerovat da smo mi toliko usrid svita! Tako se i autor ovih redaka osjećao prije puno godina kad je za jednog od posjeta Rimu slušao vodiča kako priča svojim gostima da obavezno valja posjetiti u Rimu hrvatsku crkvu svetoga Jerolima. To je pravi spektakl kad to doživiš i ne zna se šta je uzbudljivije, kad se ponosiš da još netko osim tebe to zna, ili kad to možda ne znaš pa prvi put saznaš, a gdje? – u Rimu!
