Piše: Nova Akropola
Svjetski rekord u migraciji životinja ima ptica koju zovemo polarna (arktička) čigra. Njen put počinje nekoliko tjedana nakon izlijeganja iz jaja, vodi iz sjevernog Grenlanda prema zapadnim obalama Europe i Afrike, pa nastavlja preko Južnog polarnog oceana (Antarktičkog oceana) do Južnog pola – ukupno oko 18 000 km. Za manje od godinu dana prevalit će istu udaljenost na svom povratku kući.
Ali, nije samo udaljenost koju prevali ono što je impresivno. Kako engleske lastavice znaju put do svog zimskog hranilišta u južnoj Africi, udaljenog 10 000 km, a zatim uspijevaju pronaći put natrag u proljeće da bi se razmnožavale, često na istom mjestu gdje su se gnijezdile prethodne godine?
Biolog Rupert Sheldrake, koji se bavi ovim i drugim pitanjima u svojoj knjizi Psi koji znaju kada im vlasnici dolaze kući i druge neobjašnjive životinjske sposobnosti, za ilustraciju daje još jedan primjer izvanredne navigacijske vještine životinja koje se sele:
Mlade zelene kornjače koje su se izlegle na obalama otoka Ascensiona, usred Atlantika, pronalaze svoj put preko oceana do hranilišta svojih predaka na brazilskim obalama. Godinama kasnije, kada dođe vrijeme da polože jaja, one putuju natrag do obala Ascensiona, otoka promjera samo 10 km, udaljenog više od 2300 km, bez odmora. Njihova sposobnost navigacije jedna je od velikih neriješenih zagonetki biologije.
Još je nevjerojatnija instinktivna sposobnost mladih ptica da pronađu put do zimskih staništa svojih predaka bez vodstva ptica koje su tamo bile ranije. Europske kukavice, koje podižu ptice drugih vrsta, ne znaju za svoje roditelje koji kreću prema južnoj Africi u srpnju ili kolovozu, prije nego je nova generacija spremna poletjeti. Otprilike četiri tjedna kasnije, mlade kukavice pronalaze svoj put do hranilišta svojih predaka u Africi, bez pomoći i bez pratnje.
Autor: Julian Scott
S engleskog preveo: Krešimir Andjel
