Autor : Matea Jarak / Biologija
Priroda nas uči kako su za razmnožavanje potrebni ženka i mužjak. No, priroda nas uči da svako pravilo ima i svoje iznimke. U nastavku pročitajte kako neke jedinke ipak odluče (p)ostati samohrane majke.
Većina životinja svoje potomke na svijet donosi spolnim razmnožavanjem, pri čemu su za oplodnju potrebne spolne stanice mužjaka i ženke. No u nekim situacijama, kao primjerice kad u prirodi nema mužjaka u blizini, ženke nekih vrsta pribjegavaju procesu partenogeneze kako bi održale populaciju svoje vrste. Partenogeneza je proces stvaranja potomaka iz neoplođenih jajnih stanica bez potrebe za spermalnom stanicom mužjaka. Spermalna stanica u kontaktu s jajnom pokreće otpuštanje hormona koji su potrebni za potpuni proces oplodnje. U slučaju kada nema spermalne stanice ženke imaju mogućnost pokretanja mehanizama potrebnih za oplodnju, poput otpuštanja hormona. Nastala jajna stanica sadrži sav potrebni genetski materijal i nastavlja s diobama, tj. razvojem do potomka spremnog za samostalan život. Najčešće su ti potomci klonovi vlastitih majki.
Bez seksa do začeća
U radu objavljenom u časopisu Scientific Reports 16.1.2017. godine tim istraživača sa Sveučilišta Queensland pod vodstvom biologinje Christine Dudgeon u suradnji s akvarijem HQ Reef istražio je do sada nepoznat fenomen partenogenetskog razmnožavanja nakon što se životinja već prije parila.
Nakon što su je prije 3 godine odvojili od mužjaka s kojim se nekoliko puta parila, ženka morskog psa leoparda (Stegostoma fasciatum), nazvana Leonie, stavljena je u zasebnu nastambu kako bi se odmorila od programa razmnožavanja u kojem je bila. S njom je također premještena i ženka iz njenog zadnjeg legla, Lolly. Zaposlenici akvarija su primijetili da su obje ženke nakon nekog vremena polegle jaja te su iz znatiželje akvaristi ta jaja inkubirali. Kao što to i bude u najvećem broju slučajeva, iz jaja se nisu izlegli mladunci.
Iduće godine se ponovila situacija: Leonie i Lolly su polegle jaja i zaposlenici su ih ostavili na inkubaciji. No, ovaj put je 5 novih mladunaca došlo na svijet. Zbunjeni situacijom, znanstvenici su pokušali naći odgovor u pojavi koja se ponekad događa kod riba, poznatijoj kao skladištenje sperme. Ženke ponekad u nepovoljnim uvjetima, nakon parenja s mužjakom, u posebnom dijelu tijela mogu čuvati njegove spermalne stanice dok uvjeti ponovno ne budu bolji. Mladunce morskih pasa leoparda u akvariju su testirali te su pokazali vrlo visoku pojavu homozigotnosti. Homozigotnost se odlikuje malom raznolikošću gena, zbog čega su zaključili kako ovi mladunci nisu produkt spolnog razmnožavanja, već nespolnog, tj. partenogeneze.
„Jedna od teorija koja se razvila oko mladunaca Leonie i Lolly je ta da u prirodi, kada nema kontakata s mužjacima, ženke mogu produžiti liniju vrste dok se mužjaci ne vrate", navodi Dundgeon. No, kako bi se zadržala genetska raznolikost vrste, takvo razmnožavanje može trajati svega jednu do dvije sezone. Nakon toga postoji mogućnost nakupljanja mutacija koje bi mogle štetiti populaciji u prilagođavanju na promjene u okolišu. Kako bi detaljno istražili održivost ove populacije, znanstvenici planiraju nastaviti proučavati ove mladunce do njihove spolne zrelosti. Glavni dokaz dobrog stanja njihovog genoma je mogućnost razmnožavanja. Često klonovi nastali partenogenezom odrastu, no nikada ne postanu spolno zreli. Vrsta morskog psa leoparda dostiže spolnu zrelost oko svoje 7 godine života, kada će znanstvenici znati postoji li mogućnost njihovog preživljavanja u prirodnim sustavima.
Ovo otkriće moglo bi biti spas za morskog psa leoparda koja je odnedavno na crvenoj listi ugroženih životinja IUCN-a. Iako predstavlja smanjenje genetičke slike, ovakvo nespolno razmnožavanje moglo bi pripomoći u povećanju brojnosti tih vršnih predatora. Budući da čine sam vrh hranidbene mreže, o morskim psima leopardima ovisi zdravlje cijelog ekosustava, pa su tako ovi novi klinci možda nada za spas tropskih ekosustava.
I za kraj, iako su mladunci morskih pasa pravi potomci „bezgrešnog začeća", sisavcima ipak nije omogućeno stvaranje potomaka bez svojih „boljih polovica". Neki od gena odgovornih za funkcije organizma, potomci nasljeđuju upravo preko kromosoma od mužjaka. Znanstvenici sa Sveučilišta u Tokiju su uspjeli stvoriti potomka miša bez prisustva mužjaka te se pokazalo da je taj mladunac živio zapanjujuće dugo za svoju vrstu. Iako možda postoji netko tko misli kako bi svijet bio bolji bez mužjaka, svijet je ipak ljepši i raznolikiji zahvaljujući upravo njima.
Izvor:
Iucnredlist.org
Edition.cnn.com
Nature.com
