Autor: Dobro jutro Hrvatska/I.B./HRT
Ovoga ljeta kitovi su na opću radost kupača, turista i ribara viđeni i snimljeni na brojnim lokacijama u Jadranu, primjerice u Malostonskom zaljevu, u uvali Muna kod otoka Žirja, kod Krčkog mosta. Često se viđaju i dupini, a samo rijetki imaju sreću susresti i morske kornjače.
- U Jadranu možemo sresti oko 10 vrsta iz skupine kitova, u koje spadaju i dupini. Baš je ovih dana primijećen u Jadranu veliki kit i istraživači Plavog svijeta prate njegovo kretanje (Potraga za velikim kitom u Velebitskom kanalu). To je vrsta koja naraste do 26 metara i sigurno da, kada ga netko primijeti u moru, mu ne može biti svejedno. On se hrani planktonima i sitnom plavom ribom. Nije opasan, osim te svoje veličine. Nemamo zabilježenih incidenata, ali nikad se ne zna. Ljudska znatiželja se ne može izmjeriti i ne bismo sigurno preporučili približavanje, plivanje. To bih ostavila u domeni istraživača ili dokumentarnih filmova, kazala je u emisiji "Dobro jutro, Hrvatska" dr. vet. med. Jasna Jeremić, viša savjetnica specijalistica u Zavodu za zaštitu okoliša i prirode, Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja, objašnjavajući kakva su pravila ponašanja prilikom susreta s dupinima, kitovima i morskim kornjačama i što učiniti kako bi se spriječili mogući neželjeni događaji.
- Iako nije autohtona vrsta u Jadranu, veliki sjeverni kit redovito dolazi u Jadran, pogotovo ljeti na hranjenje pa ne možemo reći da nije povremeno prisutan, naglasila je, dodavši da je kit ulješura bio medijski eksponiraniji.
- To je stvarno jedna fascinantna životinja. Nešto kraća, 20 metara. On je jedna od najrasprostranjenijih morskih životinja po oceanima i morima, osim ovog polarnog dijela. Njihov život je u dubokim morima. I kad zađe slučajno u Jadran, to je plitko i malo more, to je veliki stres za ulješuru. Ta vrsta je posebno osjetljiva na buku - vojne sonare, podvodnu buku. Znamo da oni žive u skupinama, da međusobno komuniciraju na niskim, srednjim ili visokim frekvencijama, ovisno o vrsti o kojoj pričamo. I snažna buka od plovila ili sonara im radi jako velike probleme i gube se, istaknula je.
- Da bi izašli iz Jadrana trebaju pomoć, no teško je to na otvorenom moru izdirigirati, tj. usmjeriti. Najčešće se samo prati njihovo kretanje i to je velika tuga kad ulješura zađe u Jadran. Prije par godina su ušli do Slovenije i nasukali se na talijanskoj obali. Srećom talijanski stručnjaci su uspjeli nekoliko jedinki ipak vratiti u more, dok je nekolicina ipak uginula. To je tužan slučaj, rekla je.
- Dupin je najrasprostranjenija vrsta u Jadranu. Neki ga obožavaju, neki preziru, ovisno o interesima. Imamo Prugastog i Glavatog, koji se više zadržava u južnom Jadranu i povremeno Crni i Bijelogrli koji dolaze - to su rjeđi. Dupini su direktni kompetitori nama, odnosno ribarima za hranu. I tu dolazi do konflikata. Mi zaboravljamo da je morski ekosustav njihov dom i da smo mi ili posjetioci ili direktni korisnici njihovih jedinih resursa. Oni nemaju drugog izbora. Ne mogu otići negdje drugdje. Ta hrana, riba je hrana koju mi uzimamo, naglasila je.
- Imamo tri morske kornjače, Zelenu, Glavatu i vrlo rijetku Sedmoprugu usminjaču - najveća kornjača koja naraste do 2 metra i vrlo rijetko zađe u Jadran. Ono što je bitno - nemojte ih uznemiravati, prilaziti, posebice hraniti, plivati s njima itd. Treba ih promatrati s određene udaljenosti. Nekakva "safe" zona je 100 metara. 200 metara bi bilo poželjno. Ako s broda primijetimo dupine, brzina plovidbe bi trebala biti 5 čvorova, znači oko 9, 9.5 km/h. Trebali bi ploviti usporedno s njima, nikako se zalijetati iza ili naprijed. Životinje doživljavaju stres. Oni su vrlo inteligentne životinje i oni vas procjenjuju kad ste na brodu, i brzinu i smjer kretanja. Zabranjeno je njihovo uznemiravanje, pogotovo kad imaju mladunce. Može ih se promatrati bez nekih manevara, ubrzavanja i jurenja. Mirno i polako se udaljiti, ne mijenjati brzinu plovila, istaknula je.
