Autor Tonka Roje / Bioteka
Morska kornjača jede ostatke plastične vrećice (foto: Flickr)Morska prostranstva kriju u sebi mnoge tajne, mnoštvo još neotkrivenih biljnih i životinjskih vrsta, te procesa koji se u njemu odvijaju. Voda pokriva 71% Zemljine površine, od čega se 97% odnosi na morsku vodu, a preostalih 3% čini slatka voda. Iako za sada mnogo toga vezano za more ostaje zavijeno velom tajne, ono što zasigurno znamo je činjenica da je more ključ života na Zemlji. Bez morskih prostranstava ne bi bilo moguće održavanje života. U ovom članku ćemo se osvrnuti na zagađivala koja ugrožavaju morski sustav i procese koji se u njemu odvijaju, a to su prvenstveno nafta, plastični otpad, otpadne vode, toksični otpad te radioaktivni otpad.
Izlijevanje nafte iz tankera ili nesreće na naftnim bušotinama su najgori izvori onečišćenja naftom u svjetskim morima i oceanima. Za prirodu katastrofalan posljednji takav primjer koji pamtimo dogodio se na naftnoj platformi Deepwater Horizon 2010. godine (više o tome pročitaj ovdje). Procjenjuje se da se godišnje 2,3 milijuna tona nafte izlije u more. Nafta iscrpljuje kisik iz mora i na taj način uništava biljni i životinjski svijet u njemu. Mnoge ptice i morski organizmi ostaju zarobljeni u naftnim nakupinama na obalama, a potom ugibaju zbog nemogućnosti disanja ili trovanja naftom. Uklanjanje naftnih mrlja je skupocjeno i dugotrajno i nije u potpunosti učinkovito, stoga ovakvi incidenti ostavljaju trajne posljedice na život u moru. Neke od tih posljedica možeš pogledati u videu koji je sastavila američka osnovnoškolka Jessica Waino kako bi podigla svijest svoje generacije diljem svijeta o groznim posljedicama koje izljevanje nafte ostavlja na živi svijet u i oko mora.
Otpadne vode i toksični otpad koji se odlažu u more također uvelike ugrožavaju morski ekosustav. Takve vrste otpada u sebi sadrže mnogo kemikalija i teških metala koji štetno utječu na organizme u moru. Ispiranjem tla putem kiša mnogi pesticidi (izrazito štetni umjetni spojevi koji služe za uništavanje raznih štetnika u poljoprivredi) rijekama dospijevaju u more. Otpadne vode i nusprodukti u različitim industrijskim pogonima također završavaju u moru. Sva navedena zagađivala su spojevi koji se prirodnim putem jako teško uklanjaju iz okoliša, a često se samo nakupljaju u njemu. U hranidbenom lancu životinja pojede hranu koja u sebi sadrži toksične spojeve, tu životinju pojede druga, veća životinja, a nju pojede još veća životinja, npr. riba koju ćeš ti danas pojesti za večeru. Na taj način preko hranidbenog lanca štetne tvari dospiju u čovjekov organizam s obzirom da je riba sastavni dio hrane koju jedemo. Te štetne tvari su opasne za ljudsko zdravlje i mogu izazvati razne bolesti poput tumora i oboljenja živčanog sustava.
Život u "plastičnom moru"
Plastični otpad je također opasna vrsta otpada koji uvelike pogađa more i oceane. Trenutačno u moru pluta 100 milijuna tona raznoraznog otpada sastavljenog uglavnom od plastičnih dijelova i vrećica. Taj otpad u more dospijeva bacanjem s brodova ili obale, dopuhivanjem vjetrom s kopna i putem morskih struja. Moramo biti svjesni da je vrijeme razgradnje plastičnog otpada veoma dugo, takav otpad trajno ostaje u moru i na morskom dnu. Vrijeme razgradnje plastične vrećice je 450-1000 godina, filter cigarete 1-2 godine, limenke 10-100 godina, sintetičke odjeće 1000 godina, a papirnatog rupčića 3 mjeseca.
Plastično smeće životinjama se može omotati i oko vrata te uzrokovati gušenje morskih sisavaca koji moraju odlaziti na površinu udahnuti zrak.
Vjerojatno to ne bi nikada pomislila/o, ali po količini plastičnog otpada Jadransko more jedno je od najzagađenijih u Europi! U Jadranu svaka treća morska kornjača, glavata želva, u svojim crijevima ima plastično smeće. Mnoge od njih zbog posljedica konzumiranja plastičnog otpada na kraju i ugibaju.
Radioaktivno zračenje može uzrokovati genetske promjene
Postoji još jedna vrsta otpada koja se odlaže u more, to je radioaktivni otpad. Ova vrsta otpada je vrlo opasna jer širi radioaktivno zračenje. Spremnici u kojima je radioaktivni otpad pohranjen mogu korodirati i on tada može početi istjecati van iz spremnika u okoliš. Na taj način uzrokuje deformacije i genetske promjene u organizmima koje mogu biti kobne, pa čak i uzrokovati nestanak nekih vrsta koje žive u moru. Tako, na primjer, u Rusiji postoji 25 tisuća lokacija pod vodom na kojima se nalazi odbačeni radioaktivni otpad. Takva mjesta postoje još i u Baltičkom, Barentsovom, Bijelom i Crnom moru, te još u Ohotskom i Japanskom moru. Ni Jadransko more nije iznimka, pa tako na području Jabučke kotline postoje odlagališta opasnog i radioaktivnog materijala.
Briga za oceane povezana je sa spoznajom o važnosti očuvanja planeta na kojem živimo. Trebamo biti svjesni činjenice da je more postalo najveće svjetsko odlagalište raznoraznog otpada, svega onoga što čovjeku ne treba. Međutim, bez obzira na njegovo prostranstvo, more ne može i ne smije biti naš globalni kontejner. Iako izgledaju moćno i neustrašivo, morski ekosustavi su osjetljivi, a važnost mora u održavanju života na Zemlji je nezamjenjiva.
