Europa se istovremeno nosi s nekoliko kriza: ratom u Ukrajini, nastavkom pandemije i njezinim gospodarskim posljedicama, rastućim troškovima života i računima za energente te sve gorom klimatskom i ekološkom krizom. Te krize imaju različito porijeklo, no neka su od rješenja srodna: stavljanje ljudske dobrobiti i zaštite prirode u prvi plan.
Rat u Ukrajini i energetska kriza istaknuli su ovisnost Europe o fosilnim gorivima, zbog čega je potreba za brzom tranzicijom na čistu, obnovljivu energiju, kao i za smanjenjem potrošnje energije, postala očitija nego ikad. Nova strategija Europske komisije, REPowerEU, koja je osmišljena kao odgovor na energetsku krizu i rat u Ukrajini, poduzima neke korake u pravom smjeru. No ona neće zaustaviti financiranje autoritarnih režima, neće pomoći da Europska unija postane energetski neovisna, neće doprinijeti borbi protiv klimatske krize ili zaštititi najranjivije skupine u Europi od energetskog siromaštva.
Silvia Pastorelli, voditeljica kampanje za klimu i energetiku u Greenpeaceu u EU-u izjavila je: Dok Europska komisija pokušava održati stari energetski sustav na životu, rat u Ukrajini i klimatska kriza pokazuju da nam je u energetici potrebna potpuna revolucija. Pronalaženje sumnjivih zamjenskih dobavljača prljavih goriva samo otvara vrata novim budućim krizama, od ekstremnih vremenskih događaja na koje nas znanstvenici već upozoravaju, do nepredvidivih sukoba ili poteškoća s uvozom energenata. Rat na silu mijenja europski energetski sustav, a politički vođe sada moraju smoći hrabrost za promjene koje će zaustaviti ovisnost o fosilnim gorivima jednom zauvijek.
Greenpeace donosi osam prijedloga za održiviji energetski sustav EU-a.
1. Štedimo energiju
Energetska učinkovitost i ušteda energije trebali bi biti u središtu budućeg energetskog sustava EU-a, s obzirom na to da manja potrošnja energije podrazumijeva manje emisije stakleničkih plinova i manje novca potrošenog na ruska goriva. Program masovnog izoliranja zgrada, počevši s naseljima i zajednicama u najvećem riziku od energetskog siromaštva, smanjio bi ovisnost Europe o prljavoj i uvoznoj energiji te istovremeno zaštitio najranjivije. Mjere koje omogućuju ljudima da manje voze te da voze sporije ili one koje ih na to potiču, kao što su rad na daljinu ili niže ograničenje brzine, smanjit će ovisnost o nafti.
2. Nove zalihe moraju služiti za postupno ukidanje fosilnih goriva
Kraj uvoza energenata iz Rusije ne smije dovesti do dugoročne zamjene drugim dobavljačima. Iako je potraga za drugim dobavljačima kratkoročno gledano neizbježna jer se Europa odmiče od ruskih fosilnih goriva, moramo se pobrinuti da su ti ugovori kratkoročni kako ne bismo ostali zarobljeni u dodatnim desetljećima spaljivanja ugljika. Najnovije izvješće IPCC-a sasvim je jasno utvrdilo da nema više vremena za gubljenje: emisije bi trebale biti na vrhuncu i početi padati. EU mora smisliti plan odmaka od fosilnih goriva. Čak i kratkoročna zamjenska opskrba ne smije pružati podršku autoritarnim ili represivnim režimima, kršenju ljudskih prava ili drugim sukobima i nasilju.
3. Lažna rješenja moramo izbjeći u širokom luku
Europska komisija navela je da namjerava ubrzati proizvodnju i uvoz vodika, no vodik nije čudotvorno rješenje svih naših problema. Vodik iz dodatnih obnovljivih izvora energije ima svoju ulogu, no on mora biti namijenjen sektorima koje je najteže dekarbonizirati, kao što su proizvodnja čelika i cementa. Obnovljivi vodik rijedak je resurs i njime se ne smijemo rasipati u sektorima kao što su promet i grijanje kod kojih su uštede energije i elektrifikacija bolja rješenja. Raširenija uporaba vodika stvara priliku fosilnoj industriji za miješanje fosilnog plina s vodikom ili stvaranje vodika iz fosilnog plina, a u oba slučaja Europa ostaje ovisna o fosilnim gorivima i pogoršava klimatsku krizu.
EU također mora prestati podržavati bioenergiju koja se proizvodi iz poljoprivrednih usjeva i šumske biomase te ograničiti proizvodnju bioplina na biootpad i ostatke, jer u suprotnom riskira trajno oštetiti važne spremnike ugljika i povisiti cijene hrane.
4. Obnovljiva toplina i električna energija u vlasništvu ljudi
Europska komisija mora podržati osnivanje zadruga i drugih organizacija koje će proizvodnju obnovljive energije staviti u ruke ljudi. Proizvodnja energije u vlasništvu građana i zajednica omogućuje stvarnu energetsku neovisnost i otvara put projektima za obnovljivu energiju. Projekti za obnovljivu energiju ne smiju se provesti brzopleto odnosno na štetu prirode ili sudjelovanja zajednica u demokratskom procesu.
Najveća potražnja za energijom u kućanstvima je za grijanje te ono čini dvije petine potrošnje plina u Europi. Komisija mora podržavati prelazak na obnovljivo grijanje poticanjem ugradnje dizalica topline diljem Europe i širenjem centraliziranih toplinskih sustava uz prebacivanje na obnovljive izvore energije. Umjesto da sklapa dogovore koji će osuditi EU na nastavak ovisnosti o nepouzdanim fosilnim gorivima i autoritarnim režimima, EU treba sklapati dogovore o prekvalifikaciji rada, osigurati dizalice topline i tehnologiju obnovljive energije, čime će osigurati brži prelazak na čist i 100% obnovljiv energetski sustav.
5. Oporezivanje ratnih profitera
Tijekom ove energetske krize, fosilne kompanije ostvarile su rekordnu dobit, podižući cijene dok se ljudi muče s grijanjem svojih domova te rat ponovno bijesni Europom. Podsjećamo da vlade država mogu oporezivati takvu neočekivanu dobit, no to jednostavno ne rade. Komisija bi trebala inzistirati da nacionalne vlade ne oporezuju samo tu neočekivanu dobit u svim energetskim sektorima, uključujući naftu, nego i da osiguraju da prihodi od tih poreza budu usmjereni na ublažavanje teške situacije u kojima su se našla brojna europska kućanstva te na financiranje nužne tranzicije s fosilnih goriva.
6. Obnova kapaciteta javnog prijevoza
Promet je bio u potpunosti izostavljen u prvom nacrtu projekta REPowerEU Europske komisije, unatoč tomu što čini dvije trećine potrošnje nafte u EU-u. Energetska strategija koja izostavlja sektor koji je jedan od najvećih potrošača nafte sasvim je apsurdna. Obnova kapaciteta EU-a u klimatskoj krizi ne bi trebala podrazumijevati pronalazak goriva za avione i automobile, već unapređenje željezničkog sustava. Brojne mjere mogu smanjiti uporabu nafte, od onih kratkoročnih poput zabrane kratkih letova ili osiguravanja pristupačnih cijena javnog prijevoza za sve, do onih dugoročnih poput postupnog ukidanja novih vozila s motorima na unutarnje izgaranje do 2028. ili povećanih ulaganja u željezničke rute.
7. Pokaži mi svoj proračun pa ću ti reći čemu dati prednost
Provođenje rješenja zahtijeva trenutnu mobilizaciju dodatnih sredstava i novih proizvodnih kapaciteta, što tržišta ne mogu osigurati sama. Nacionalnim proračunima i proračunima EU-a te planovima javnog ulaganja potreban je rebalans, a u središtu mora biti postizanje neovisnosti o fosilnim gorivima. Vlade moraju katalizirati tranziciju financijskim politikama i politikama javne nabave, te moraju postati glavni investitori. Okvir gospodarskog upravljanja u EU-u mora stvoriti makroekonomske uvjete koji će biti povoljni za novu, proaktivnu ulogu vlada.
8. Smanjenje potrošnje
Prekomjerna potrošnja materijalnih dobara stvara neodrživu potražnju za energijom, proizvodnjom i prijevozom stvari koje kupujemo. Gospodarski sustav temeljen na beskonačnom rastu nije moguć na ograničenom planetu. EU se mora prebaciti na kružno gospodarstvo– smanjenjem potrošnje, popravcima i ponovnom uporabom – umjesto nepotrebne proizvodnje i potrošnje koja neodrživo troši energiju i prirodne resurse.
